Riječ iz Jerusalima: Samoobmana

Samozavaravanje može biti smrtnonosno. Ponekad gledam tv prenose o kuvanju. Ne samo strane, nego volim i da gledam domaće emisije o kuvanju. Ali šta mi vrijedi da imam najbolje knjige o kuvanju kod kuće ako mi nedostaju sastoji, da bi napravio jedan dobar ručak. Čak sa mojim kulinarskim znanjem bi umro od gladi.

Ali tako je mnogim hrišćanima. Ponosni su na svoje biblijsko znanje, njihova sveta pravila svojih otaca, koji na tradicionalni način čuvaju svoje dogme. To važi i za teologiju reformacije. Svaka denominacija ima svoje crkve, univerzitete, biblijske škole i biblioteke. Njihove dogme su samo teorije kao neki dobar recept, ali to nije hrana.

Najkasnije sada bi trebali da shvatimo, da čak i najbolji recepti vode do toga da ćemo da umremo od gladi. Ne mogu ti recepti da zamijene hranu koja nam je potrebna. Time čak i najbolja uvjerenja i simboli vjere nijesu zamjena za pravi život kroz Boga.

Da li zaista praktikujemo u šta vjerujemo? Samo jedan primjer: Hrišćanstvo se razvilo kroz biblijskog Judaizma. Time važi i za sve hrišćane ovoga svijeta prvi zakon koji kaže: Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskog. Nemoj imati drugih bogova uza me. Ne gradi sebi lik rezani niti kakvu sliku od onog što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi, ispod zemlje. (2. Mojsije 20:2-5). U "Šemi Izrael" (simbol vjere) piše: Čuj, Izrailju: Gospod (JHVH) je Bog naš jedini Gospod. (5. Mojsije 6:4). To i ponavlja Isus Hrist u Marku 12:29. Time je ovaj zakon za hrišćane obaveza. 

Međutim, ako pogledate današnje hrišćanstvo i 2000 godina crkvene istorije to je igralište bogova i svetaca kojima se klanjaju i koje svetkuju. Samo rimokatolička crkva ima oko 3700 svetaca. Tome treba dodati još svece svih pravoslavnih crkava.

Njihovi kosti se prikazuju kao relikvije i njima se klanjaju. "Svete" figure od drva, gipsa i plastike. Ispred tih figura se prekrste. Ali je Bog naredio da ne pravimo bilo kakve idole, pogledaj Isaija 44:6-20.

Ovo je samo primjer toga, šta teoretski priznajemo i šta u svome životu praktikujemo. Radije volimo da filozofiramo naokolo o nekim teoretskim formulama koje nam predstavljaju našu verziju o "istini" šta je Bog zapravo mislio time kad je rekao da je on jedini Bog "Jedini GOSPOD" - Adonai echad.           

Ovdje ću da citiram Jova, koji se nažalost često samo filozofski prikazuje. Ali Jov je rekao možda ključnu rečenicu u Bibliji. Ušima slušah o Tebi, a sada Te oko moje vidi. Zato poričem, i kajem se u prahu i pepelu. (Jov 42,5-6). To znači: Do sada sam studirao na univerzitetu teologiju, ali sada sam te lično doživjeo. Sada ON za mene nije samo teologija, nego lično i živo iskustvo.

Drugi se oslanjaju na Duha Svetoga koji navodno vodi njihova bogosluženja. Ali su ustvari oni koji to vode i ne daju Duhu Oca prostor. Sve je to fiksirano u njihovim liturgijama što važi i za mlađe crkve koje već imaju svoju tradiciju.   

Zato uzmimo Jova za primjera. On se oslobodio teoretske teologije. Ta rekla-kazala teologija ga više nije zadovoljila. Ti religiozni recepti nijesu ta hrana koja mu je potrebna da bi preživjeo. Nije više hteo da sebe zavarava, niti druge. On je tragao dok je mogao reći: Do sada sam samo čuo o tebi, sada sam te doživjeo. Samo ovo lično iskustvo nas čini sigurnim u vjeri i to želim svakome čitaocu.    

Napisao Ludwig Schneider iz "Izrael danas" (njemačko izdanje) Jun 2015, str.16
„Odobreno od časopisa izrael danas, www.israeltoday.com“.