Kakav je to Bog koji dopušta toliku nepravdu na ovome svijetu?

Prije dolaska grijeha u naš svijet, nije bilo ni smrti, ni zla, ni bolova niti bilo šta od toga, što nam stvara toliko nevolje. Čovjek se nažalost odlučio da živi bez Boga pa je to i uzrok svega što nam se dešava. Neki ljudi i sada žele Bogu da daju krivicu za sve loše što se dešava na ovome svijetu.

Ako naprimjer ugasite svijetla kada ste sa kolima oko ponoći i na putu napravite udes, ne možete Boga za to da okrivite. Čovjek je uzrok zla na ovome svijetu, zato što se odvojio od Boga. Kod Apostola Luke čitamo priču o izgubljenom sinu (Luka 15,11-32). Izgubljeni sin (to smo mi) se odvojio od Oca (Boga) i krenuo svojim putem. Kada je prokockao sve pare pao je toliko nisko, da je morao sa svinjama zajedno da jede. Sjetio se kako mu je bilo dobro kod Oca i htio je da se vrati kao sluga. Otac ga je primio kao sina i to bez uslova.

Vjerovali ili ne. Nažalost pripadamo propaloj tvorevini u kome je zlo postalo dio našega života. Zašto je pojedinačno nekome bolje ili ne, teolozi istražuju to pitanje već 2000 godina. Uglavnom je potrebna promjena paradigme.

Jov, čovjek koji je duboko bio u vjeri, je vjerovatno najviše propatio u svome životu. Izgubio svoju ženu, desetoro djece, živinu, kuću, zdravlje itd. Na kraju Jov ne krivi Boga nego shvata da je uzrok svega grijeh čovjeka (Jov 9). Bog na taj način može da utvrdi koliko jedna osoba stoji stvarno u vjeri.