Pismo crkvi u Laodikiji
U jevanđelju po Marku Isus upozorava njegove sljedbenike (i time i nas), da će Sotona pokušati da zavede od Gospoda izabrane.
Jer će izaći lažni Hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane. Ali vi se čuvajte: eto vam sve kazah unaprijed. (Mar. 13,22-23 RDK)
Isus Hristos je obavijestio svoje učenike unaprijed, da ih Sotona nebi prevario. Tu se potvrđuje izjava proroka Amosa, koji reče da BOG ništa ne čini ako to predhodno ne otkrije svojim slugama, svojim prorocima (Amos 3,7). Stari i Novi zavjet su pune budućih napomena koje se međusobno potvrđuju i dopunjavaju da vjernik nebi lutao i išao u pogrešnome pravcu.
U Otkrivenju po Jovanu glava 2 i 3 opisane su sedam zajednica i njihov karakter. Te zajednice stoje hronološki u jednome redu i pokazuju kako se crkvena istorija s vremenom razvila. Počevši sa crkvom u Efesu koja je bila prognana (od Rimskog Carstva), ali je na kraju napustila svoju prvu ljubav (postala je dio državne rimske crkve i time jedna obična državna institucija koja je zaboravila svoj Božiji zadatak -> Mat. 28,19).
Mogli bi smo sada pogledati sve crkveno-istorijske epohe koje stoje za po jednu zajednicu koje su upisane u Otkrivenju i zastupaju time jedan vremenski period.To su bile Efes, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija i na kraju Laodikeja. Prve 6 Crkve su dio prošlosti crkvene istorije.
Laodikeja (Otk. 3,14-22) nije samo zadnja opisana Crkva u tom redosledu, nego je i to opis crkve zadnjega vremena u kome se nalazimo. Isus za tu crkvu govori da stoji pred vratima i kuca (Otk. 3,20). Laodikeja u prevodu znači "ljudska prava" to bi se moglo prevesti i na demokratiju ili vlast naroda. To je duh ovoga vremena. Svi odlučuju i nema krivih. Sve je dobro ako "većina" odlučuje. Treba se pitati, da li bi Izraelski narod napustio Egipat i krenuo za Mojsijem u obećanju zemlju da bi se većina pitala?
I danas primjećujemo kako duh ovoga vremena zamjenjuje Svetoga Duha. Crkve ovoga vremena sve više liče na crkve koja je opisana u Laodikeji. Postmodernizam koji ne priznaje apsolutnu istinu, ne poznaje ni grijeh prema BOGU. Sve je relativno, bez bilo kojih obaveza. Nema krivaca za loše odluke jer je većina odlučila i većina mora bda budne u pravu, ili? Ovozemaljske strategije zamjenjuju jasne Božije naredbe kako Crkva Hristova treba da izgleda. Na zapadu sve ćešće Powerpoint-prezentacije zamijenjuju duboke duhovne poruke. Bogosluženje postaje sve više šov gdje treba doživjeti neku vještačku spiritualnost. Formalnost je izgleda važnija od suštine.
Bog im odgovori: "a ne znaš da si ti nesrećan, i nevoljan, i siromah, i slep, i go." (Otkr. 3,17b RDK)
"Znam tvoja djela da nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Tako, budući mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih." (Otkr. 3,15-16 RDK).
Postalo je izgleda moderno, da se svima pravi po volji. To balansiranje između Biblijske istine i duha našega vremena je mač sa dvije oštrice. Prije ili kasnije taj plan mora propasti. Isus Hristos stoji pred vratima i kuca. Budite hrabri i držite se vječne istine našega Spasitelja.