Zabluda jakih

Ne može drvo dobro rodova zlih rađati, ni drvo zlo rodova dobrih rađati. Svako dakle drvo koje ne rađa rod dobar, sjeku i u oganj bacaju. I tako dakle po rodovima njihovim poznaćete ih. Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! Ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca mog koji je na nebesima. (Matej 7,18-21)

Može li neko ko vjeruje u Boga ipak biti vječno izgubljen? Ako čitamo gore navedeni tekst u jevanđelju po Mateji, onda izgleda da može. Ali prvo da pogledamo neka otvorena pitanja. Koga Biblija ovdje naziva "dobrim drvetom"?
Treba da znamo da je svaki čovjek grešan i da niko nije dobar (Mat. 19,17; Rim. 3,10) da učini šta Bog želi od nas (Rim. 3,12). Biblija ovdje ne govori o dobrim i lošim ljudima. Svi su otpali od Božije pravde i time su nesposobni da dođu do nje. Kada govorim o tome da su svi otpali onda i mislim na SVE ljude ovoga svijeta i na žive i na mrtve. Trulo voće je kao srce koje ne želi da se pokaje. Takvo srce je uzrok problema i uzrok pogrešne samoprocjene. Bog poklanja poniznima milost, ali ponosnima će se odoljeti (Priče 3,34). I to je ključna tačka. Jedan primjer su ljudi koji su došli kod Isusa i rekli mu: "Gospode, Gospode" i govore o tome šta su sve u Njegovo ime učinili i Isus im odgovori da ih nikada nije poznavao (Mat. 7,23). Jedan drugi primjer je kada je Isus sjeo zajedno sa carinicima i grešnicima za jednim stolom. Fariseji (jevrejska religijska stranka) su to vijdeli i začudili se kako je to mogao učinjeti? Kada je Isus to čuo rekao je da (Mat 9,12-13) jakima ne treba ljekar nego bolesnima. Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga većma nego žrtva paljenica. (Osi. 6,6). Mi znamo iz Biblije da čovjek niti može biti jak niti pravedan pred Bogom. Isus je tražio ljude koji nijesu bili hrišćani a ne one koji su bili u vjeri hristovoj jaki i time već opravdani pred Bogom (Efe. 6,10). Mnogi Fariseji su se smatrali pravednim i jakim pred Bogom (bez Hrista) i znamo dobro kakav je Isus imao stav prema takvim "pravednjacima" (Matej 23,13).

Ko za sebe govori da je "hrišćanin" pred pravim vjernicima (nanovo rođenim) i pred Bogom i smatra da ne treba 100% da se opravda iz milosti je takvo trulo drvo sa trulim voćkama o kome Isus govori. To su: religioznost, ponos i samopravednosti. Prava vjera ima pokajanje kao posledicu, koja nije iluzija o samome sebi ili o tzv. dobrim djelima, nego se samo svodi na nezarađenu, slobodnu i suverenu milost Božiju (Rim 2,4). Mnogi tzv. religiozni "vjernici" izgleda nijesu svjesni šta rade. Ponekad je ponos u pitanju (filozofi, fariseji) da ne žele da se pokore Bogu i pridaju sopstvenome moralizmu veću snagu u nadi da čovjek ima dovoljno svoje snage da može iz svega sam da se izvuče. Farizeji misle da im Isus nije potreban. Isus njima govori "Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste šta je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati". (Mat 23,23). Nijesu shvatili da su truli kao trula voćka u nadi da to što je trulo na njima mogu da skinu i ostalo (zdravo) od tijela da je dovoljno za raj. Taj odnos prema Bogu je bezobrazan, arogantan i slijep, i time ismijejavaju i omalovažavaju spasonosnu žrtvu na krstu. Takvih fariseja imamo i dan danas, mada u ovo doba druga imena nose, ali su simptomi ostali isti. Takve osobe neće vidjeti nebo, jer oni ne traže Spasitelja niti spasenje Hristovo nego traže spas u sebi - time nemaju lični odnos sa živim Bogom i nijesu doživjeli nanovo rođenje koje je uslov za ulazak u Božije Carstvo (Jov. 3,5). Nanovo rođeni vjernik je zapečaćen Svetim Duhom (Efe. 4,30), postao je dijete Božije i nije moguće izgubiti to spasenje. Jedno dobro drvo traži vječno spasenje kroz Isusa Hrista!