Grob je prazan!

A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; Ali nađoše kamen odvaljen od groba. I ušavši ne nađoše tijelo Gospoda Isusa. I kad se one čuđahu tome, gle, dva čovjeka staše pred njima u sjajnim haljinama; A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji, Govoreći da Sin čovečiji treba da se preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan da ustane. (Luka 24,1-7)

Ovo je najveći i najvažniji događaj u istoriji čovječanstva. Za nas hrišćane je vaskrsenje iz mrtvih dokaz naše žive vjere. Da Isus nije ustao iz mrtvih onda nebi postajala mogućnost da se spasimo. Sa druge strane da Bog nije htjeo da nas spasi opet bi svaka žrtva bila besmislena. Jer Bog nije imao obavezu da nas spasi, to je samo Božija milost. Zbog toga apostol Pavle govori: Jer ako sam se po čovjeku borio sa zverima u Efesu, kakva mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer ćemo sjutra umrijeti. (1.Kor 15,32) ili kako reče Isaija u Starome Zavjetu: A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreći: Jedimo i pijmo, jer ćemo sjutra umrijeti (Isa. 22,13). Jasno apostol Pavle govori da je sve uzaludno i život i zdravlje i bogatstvo i sve ostalo ako Isus nije ustao iz mrtvih. Život jednostavno nema smisla kao što je govorio poznati filozof i ateista Jean-Paul Sartre koji je priznao da ako ne postoji beskrajna polazna tačka (Bog) onda čovjek u životu ne može da ima neki smisao pošto je najzad i ograničen. Ne ostaje mu ništa drugo nego da jede i pije ili kako bi se reklo da udari brigu na veselje.

Danas se slavi Uskrs, najveći hrišćanski praznik. Germanski nazivi - engleski Easter i njemački Ostern vuku etimologiju od imena saksonske božice Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljećne ravnodnevnice. Taj paganski praznik nema nikakve veze sa hrišćanskim praznikom nad praznicima. Zanimljivo je da je tzv. Eostra imala "svetoga zeca" kao pratioca. Njoj u čast su se farbala jaja. Taj kult je i poznat u Egiptu, Persiji, Grčkoj i Rimu prije nove ere. Jaje kao simbol života, ploda i početka dolazi iz toga kulta. Miješanje paganskih običaja sa hrišćanskim praznicima su nažalost dio naše istorije. Ne samo u tom pogledu. Ali ko ima hrabrosti da se vrati izvornoj Hristovoj Crkvi koja nije sinkretističko (pokušaj spajanja različitih filozofskih ili vjerskih pravaca) i neoplatonističko "ofarbana" ? Hrišćanin ne farba jaja i čeka zeku nego pita za Božije jagnje. Nije ni toliko bitno po kom kalendaru se sad slavi nego DA se slavi TAJ događaj koji se nikada više neće ponoviti (Jev. 10,14).

Isus živi i smrt nije mogla da ga zadrži. Bog ga je podigao iz mrtvih. Svako jutro kad se budimo možemo "dio" toga da doživimo, jer je Božija milost što nas svako jutro On budi (Plač Jer. 3,22-23). Božija milost je što je poslao svoga Sina da bi se mi spasili. Ako i mi vjerujemo u Božije spasenje onda će i NAŠ GROB biti jednoga dana PRAZAN.

Haleluja!!!