Čovjek po obličju Božijem

Sveto pismo kaže (1. Moj. 1,26-27; 1. Kor. 11,7; Jak. 3,9) da je Bog po obličju svojem stvorio čovjeka i ženu. To važi samo za ljudski rod. Taj poseban položaj se sastoji u tome da čovjek i žena na svome biću ogledaju Božije svete puteve. To je bila namjera stvaranja čovjeka i na neki način smo zaista ljudi ako ispunjavamo taj smisao zbog čeka smo i stvoreni.

Koliko smo zaista po obličju Božijem stvoreni nije tačnije opisano, ali možemo da izvučemo iz konteksta sledeće zaključke: U stihu 1. Mojsije 1,25 opisuje se Bog kao razumna ličnost koja ima inteligenciju i namjere. Da je stvoritelj i da je sve što je stvorio - dobro. U ljudskoj naravi se vide te osobine. U stihovima 1. Moj. 1,28-30 se vidi kako je Bog svoja ljudska stvorenja blagoslovio i kako im je predao vlast nad zemljom. Ljudska osobina da komunicira sa Bogom i sa drugim ljudima je još jedan dokaz da je čovek stvoren po obličju Božjem.

Čovjek po obličju Božjem se sastoji iz sledećeg:
→ Da postoji kao duša (1. Moj. 1,26), to znači kao ličnost, samosvjestan od Boga datim sličnim osobinama kao što su: da mogu da prepoznaju, da misle i da djeluju.
→ Da su moralno dobri, jedna osobina koju su izgubili kada su otpali. Da se ta osobina obnavlja u Isusu Hristu (Efe. 4,24; Kol. 3,10).
→ Da vlada po ovome svijetu.
→ Da su dobili ljudsko tijelo kao alat. Time su ljudi dobili mogućnost da osjete stvarnost i izvrše vlast.
→ Osobinu da žive vječno.

Kada su pali u grijeh smanjio se Božiji lik u njima. Ne samo kod Adama i Eve nego i na čitavo njihovo potomstvo njihov pad je imao istovetne posledice. Čovjek je postao rob svojim grijesima i nije u stanju da se uz pomoć sopstvene snage vrati u svjetost Božijeg obličja.

Ako se čovjek nanovo rodi počinje proces obnavljanja u obličje Božije. Ali tek kad su ljudi u potpunosti obnovljeni, onda će biti po obličju Božijem. (Jov. 4,34; Jov. 5,30; Jov. 6,38; Jov. 8,29; Jov. 8,46)