Hrišćanin da izgubi spasenje?
Ovo je jedno veoma važno pitanje za svakoga vjernika. Mogu li ako sam jednom primio Isusa Hrista u svoj život da izgubim taj odnos? Da li je dovoljna moja volja? Ili moram da vodim uredan život? Hoću li se održati kada jednoga dana budem stajao pred živim Bogom?
Sve je oprošteno
Vječno spasenje je djelo Božije koje se ne gubi. Moje pouzdanje mora da bude zasnovano samo na onome što je Isus Hristos za mene učinio. Svaki grijeh iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti je plaćen.
"Jer je On jednim prinosom učinio savršenima zauvijek one koji se osvećuju."(Jev. 10,14)
Jedinstven događaj
Znači da se radi o jedinstvenom i neponovljivom događaju u istoriji čovječanstva. Postoje crkve koje tvrde da nije dovoljno ono što je naš spasitelj za nas učinio na krstu. Ko to kaže, pokazuje da nije svjestan djela koji je Isus Hristos učinio.
Primiti Hrista
Ako primiš Isusa Hrista kao svog Spasitelja onda ti Gospod neće suditi radi tvojih grijehova. Tvoja odgovornost pred Bogom je prestala. Taj koji postaje dijete Božije time što se obrati i postaje hrišćanin može i dalje da padne u grijeh. Onda će se Gospod pozabaviti time. Ne kao sudija, nego kao Otac. Ako nijesi primio Isusa Hrista onda će se Gospod sa tobom pozabaviti kao sudija.
Vječni život
Kao poklon dobijamo vječni život u zajedništvu sa Bogom. To je nasljedstvo za koje se već sada možemo radovati.
"Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božiji je život vječni u Hristusu Isusu, Gospodu našem"(Rim. 6,23).
"Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božiji"(Efe. 2,8).
"... Jer, ako priznaješ ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svom da Ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen.(Rim. 10.9)
"Ko vjeruje u Sina, ima život vječni..."(Jov. 3,36)
"Da nijedan koji Ga vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni."(Jov. 3,15)
Ostaje li taj poklon od Boga do kraja života? Ovdje su tri činjenice bitne koje dokazuju da je nemoguće izgubiti jednom stečeno spasenje:
1.) Savršeno spasenje
Kao što je gore u tekstu navedeno to što je Gospod Isus Hristos učinio za nas je jedinstveno, neponovljivo i važi za sva vremena (Jev. 10,14). Mi smo spaseni kroz njegovu krv i imamo iskupljenje i oproštenje grijehova (Kol. 1,12-14). Naše nasljedstvo je nepropadljivo, neokaljano i neuvenljivo i sačuvano na nebesima za nas (1 Pet. 1,4). Naše spasenje je utvrđeno do kraja i besprekorno do dana Gospoda našega Isusa Hrista (1 Kor. 1,8).
Isus je posrednik i ta uloga ostaje neprekidna.
2.) Zapečaćeni Svetim Duhom
"Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici, dakle, Božiji a sunasljednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo."(Rim. 8,16-17)
"Kroz kog i vi, čuvši riječ istine, jevanđelje spasenja svog, u kome i vjerovavši, zapečatiste se Svetim Duhom obećanja, koji je zalog nasljedstva našeg, za izbavljenje tečevine, na hvalu, slave Njegove." (Efe. 1,13-14)
Ako npr. napravite izlet na jezero i želite da iznajmite jedan čamac onda treba da ostavite zalog (ličnu kartu i novac). Tek kada završite izlet vratite čamac i dobijete zalog nazad. Taj zalog služi vlasniku kao sigurnost da će mu se čamac vratiti nazad. Isto tako nam je Bog dao Sveti Duh kao zalog. Zalog za nasljedstvo, koje znači vječni život.
"I ne žalostite Svetoga Duha Božijega, kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja." (Efe. 4,30)
3.) Svjedočenje na osnovi snage i vjernosti Boga
"... jer znam Kome sam povjerovao, i uvjeren sam da je On kadar sačuvati zalog moj za onaj dan." (2 Tim. 1,12)
"Jer Bog se neće raskajati za svoje darove i zvanje" (Rim. 11,29)
Milost znači nezaslužena ljubav. Vječni život dobijamo kroz nezasluženu ljubav Božiju. Ne kroz naš napor ili našu poslušnost.
Vjernik koji griješi
"Ako ispovijedamo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe, i očisti nas od svake nepravde" (1 Jov. 1,9)
"Ko će nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? Ili gonjenje? Ili glad? Ili golotinja? Ili strah? Ili mač? Kao što stoji napisano: Za Tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje. Ali u svemu ovome pobeđujemo Onog radi koji nas je ljubio. Jer znam jamačno da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće, Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas rastaviti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu, Gospodu našem. (Rim. 8,35-39)
A šta ako sam ne želim više da budem Božije dijete? To bi značilo veliki napad neprijatelja na Duh djeteta Božijeg. Ali i za taj slučaj važi: "...NIKO ih ne može oteti iz ruke Oca mojega." (Jov. 10,29b)
Često se čuju kritike u smislu, "ako ja Boga napustim, onda će On mene isto napustiti." Taj stav označava ljudsku prirodu, koja teži za moralističkim stavovima. Mi nijesmo svjesni toga koliko puta mi Boga napuštamo, da li svjesno ili nesvjesno. "Jer mi pogresimo mnogo puta..." (Jak. 3,2) i kao hrišćani. Bitna razlika jeste u tome što kao nanovorođeni imamo pristup Bogu (Rim. 5,2 / Efe 3,12) a kao religiozni ljudi nemamo.
Jeftina milost?
Znači li to da možemo sada da radimo šta hoćemo? Jer smo spaseni, zar ne? Ta sigurnost koju nam daje Isus nije opravdanje da sada možemo da činimo zla i živimo u nepravdi. Dijete Božije, koje zna za svoje grijehe pred Bogom, koje je primilo ljubav Isusa Hrista, neće i ne može iskrenog srca da povrati svoju odluku jer ne može insistirati na grijehu. Jer grijeh neće vama ovladati, jer nijeste pod zakonom nego pod blagodaću (Rim. 6,14).
Plata ili nasljedstvo?
Za razliku od nasljedstva, koji nije moguće izgubiti, plata može da se izgubi. Apostol Pavle nedvosmisleno govori o takmičenju za platu. Trkač teži da pobijedi trku i dobije nagradu/platu kao pobjednik. Kroz naš duhovni život i težnji da živimo kako Gospod to od nas zahtijeva možemo da dobijemo platu/vijenac (1. Kor. 9,25).
"I svaki, koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili decu, ili zemlju, imena mog radi, primiće sto puta (plata) onoliko, i dobiće život vječni (nasljedstvo)." (Mat. 19.29)
U Hristu živjeti znači biti u Njemu. Isus je čokot a mi smo loze (Jov. 15,1-17). Trebamo biti u Njemu da rastemo kao vjernici cijeli život. Znači prvo predamo Isusu naš život i onda rastemo u vjeri Hristovoj. Ako se ne drćimo Hrista ne možemo ništa da učinimo i nijesmo plodni. Znači gubimo plod, platu, vijenac ali nikada ne gubimo nasljedstvo što znači vječan život.
Miješanje plate i nasljedstva je česta greška u tumačenju Svetoga Pisma.
"Ako ne vjerujemo, On ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreći." (2. Tim. 2,13)
Problem sa nekim stihovima
"Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u carstvo nebesko; no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima." (Mat. 7,20)
Ovdje se o nevjernicima koji nijesu bili nanovorođeni. Isus im kaže da ih nikad nije znao (Mat. 7,23).
"Znam tvoja dela da nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Tako, budući mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih."(Otk. 3,15-16)
U tim stihovima se radi o otpadu od hrišćanstva, a ne o pojedincu.
"Jer je On jednim prinosom učinio savšenima zauvijek oni koji se osvećuju. A gdje je oproštenje grijehova, tu nema više prinosa za njih." (Jevr. 10,14-18)
Apostol Pavle se obraća Jevrejima koji su postali hrišćani da se ne vraćaju na zakon, time što će ponovo prinositi životinjske žrtve kao u Starome Zavjetu. Postoje i u našem vremenu crkve koje vjeruju u običaje i sakramente koji bi trebali da se upraznjavaju. Poslanica Jevrejima jasno daje do znanja da religioznost ne pomaže. Religioznost ne može nikada da zamijeni ili dopuni ono što je naš Spasitelj učinio prije 2000 godina na krstu. Ne pomaže ni članska knjižica bilo koje crkvene zajednice. To važi pogotovo za one crkve koje za sebe smatraju da su one ta jedina crkva koja je direktno postavljena od Isusa Hrista i da van te crkvene zajednice nema spasenja.
Obećanje u Sv.Pismu
U Sv.Pismu je obećano vjernicima da će biti
spašeni (Mar. 16,16 / Jovan 3,16 / Jovan 3,36 / Djela 16,31 / Gal. 2,20 / 1 Pet 1.8) i da su proglašeni pravednima (Rim. 3,21-30 / Rim. 5,1 / Gal. 2,16 / Gal. 3,6) i primaju
Duha Svetoga (Dj. 11,15-17 / Gal. 3,14 / Efe. 1,13)
Crkvena istorija
Kada je počela da se širi Hristova novozavjetna crkva, vjernici su znali da su spašeni. Okupili su se u lokalnim zajednicama i širili Hristovu vjeru i učenje. Bili su ganjani i mučeni. Vođeni Duhom Svetim su širili Jevanđelje Isusa Hrista bez obzira na posljedice. Onda su krenula razna pseudo-hrišćanska učenja da se uvukuju u crkvu. Ovdje samo nekoliko primjera sekularizacije crkve i njenih posljedica
• Tzv. "mučenički predmeti" su zapisi vjernika koji su svoj hrišćanski život smrću platili, to je počelo sredinom drugog stoljeća. Krenulo je vjerovanje da ti predmeti imaju spasonosnu moć. Isto se desilo i sa anđelima, apostolima i biblijskim ličnostima. Vjeruje se da njihov višak dobrih djela može da "procuri" i na običan narod. Kult o svetima i mučenicima je sličan antičkim paganskim vjerovanjima o Bogu.
• Neoplatonističko vjerovanje da se Bog ne može doživjeti.
Apostolska sukcesija (3. vijek) koja je preuzeta od filozofa da bi se dokazala sopstvena hronologija.
• Institucionalizacije crkve koja preduzima funkciju spasonosnoga aparata. ("Extra ecclesiam nulla salus" Kiprijan Kartaški)
Kroz vidljivo pogoršanje stanja u crkvi (forma mijenja suštinu crkve) krenuli su od 3. i 4. vijeka razni mistički pokreti koji su kroz asketizam (post, molitve, tihovanje, samoće) pokušali da dostignu božiju bliskost.
• Preuzeti su gnostičarske ideje o tome da je seksualnost nešo loše i time pripremili put ka celibatu i vječnoj djevici Mariji.
Svaki pokušaj predhodno nešto učiniti/pripremiti za sopstveno spasenje je omalovažavanje Božije slave. To je ljudski moralizam koji pokušava svojom snagom da doprinese nešto milosti Božijoj. Ali Isus kaže da "... bez mene ne možete činiti ništa." (Jov. 15,5) Ko je nanovorođen taj je spašen. Nije moguće izrasti kroz djela, sakramente, kipove, idole, kosti, mantre, posebne molitve itd. u to stanje. Jedina opcija je povratak biblijskom planu spasenja koji je naš Gospod Isus Hrist pripremio.
Izvjesnost i sigurnost u spasenju
Ako nismo sigurni da smo spašeni onda to znači da nemamo ni izvjesnost u tome. To može vjernika da dovede u teško duhovno stanje i do depresije. Pitanje može samo da kruži oko toga da li sam spašen ili nijesam? Takav hrišćanin ne može da raste u vjeri, on stalno kruži oko iste teme. U gore navedenim stihovima je dokazano da ako smo obraćeni hrišćani (ne hrišćanin na papiru ili na jeziku) da imamo sigurnost i time izvjesnost koja nam je potrebna da dalje rastemo u vjeri.
Američki pisac Mark Twain jednom reče:
"Ako bi naše spasenje zavisilo od naše poslušnosti, onda bi možda tvoj pas ušao u raj, ti sigurno u pakao."
Naše spasenje ne zavisi od toga koliko se mi u našoj slabosti držimo za Hrista, nego od toga da nas On drži čvrsto u Njegovim rukama.