Odakle znam da uopšte postoji Bog?

Ne postoji pleme ili narod na ovome svijetu, koje ne vjeruje u neki oblik više sile. To važi čak i za najprimitivnija plemena koja žive skroz izolovano u nekoj džungli. Kao ljudsko biće imamo sposobnost kroz posmatranje Božijih djela da shvatamo da postoji jedan Bog. Isto kao što niko ne vjeruje da jedan sat, auto, kuća itd. mogu sami po sebi da se stvore nego da je i zato potreban jedan stvaratelj. Apostol Pavle naglašava u Novome Zavjetu da nema izgovora za čovjeka jer se nevidljivi Bog poznaje po tome šta je stvorio (Rim. 1,20). Mi na taj način možemo samo da zaključimo da jedan Bog postoji. O njegovom biću i planu koji On ima sa nama možemo više saznati u Bibliji.

Francuski matematičar Pierre S. M. Laplace (1749-1827) svojevremeno je dao sledeću izjavu:"U čitavome svemiru sam istražio Boga, ali ga nijesam našao". Sličnu izjavu je dao tadašnji sovjetski astronaut Nikolajev 1962. god. kada je rekao da Boga nije sreo na svome putu prema mjesecu.

Sve te izjave su u biblijskom smislu pogrešne, jer Bog stoji iznad našega prostora. Kao stvaratelj stoji van toga prostora, kao što sajdzija nije u svome satu koji je stvorio, nego se samo njegovo djelo u tome satu može prepoznati. "Jer misli moje nijesu vaše misli, niti su vaši putevi moji putevi, veli Gospod; Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putevi moji viši od vaših puteva, i misli moje od vaših misli." (Isa. 55,8-9). Obarati Božije postojenje sa ljudskom logikom ili naukom propada u samome startu. To bi bilo kao da jedan mrav pokušava da opiše ljudski rod.

Ako bi Bog naprimjer bio u 4. dimenziji mi već nebi mogli da ga vidimo. Ili ako bi Bog bio trodimenzionalan a mi dvodimenzionalni opet ga nebi mogli vidjeti. Time se i lako riješava problem o čudima. Bog koji živi van ovoga prostora u više dimenzija može sve da radi šta prelazi naše predstave i time spada u kategoriju čuda.