Da li je Isus zaista umro?

Jedan od osnivača metodističke crkve je Charles Wesley (1707-1788). On je tada rekao sledeće: Sve je tajna, besmrti umire.

Ovo je dilema u kojoj se i danas mnogi vjernici nalaze. Kako može neko ko je besmrtan da umire? Problem je sledeći, ako Isus nije umro onda nema nade za budući život.

Ali ako se propoveda da je Hristos vaskrsnut iz mrtvih, kako neki među vama govore da nema vaskrsenja mrtvih? Ako pak nema vaskrsenja mrtvih, onda ni Hristos nije vaskrsnut. A ako Hristos nije vaskrsnut, tada je prazna naša propoved, prazna je i vaša vera. Uz to nalazimo se i kao lažni svedoci Božiji, zato što smo svedočili protiv Boga (JHVH) - da je vaskrsao (Isusa) Hrista, koga nije vaskrsao, ako mrtvi zaista ne vaskrsavaju. Jer ako mrtvi ne vaskrsavaju, ni Hristos nije vaskrsnut. A ako Hristos nije vaskrsnut, uzaludna je vaša vera, još ste u svojim gresima. (1. Korinćanima 15,12-17)  

Kakav je to svemogućni Bog, koji umire na krstu? Nije čudno, što su se filozofi prvih stoljeća podsmijavali hrišćanima. Kada su nestali apostoli i izvorno hrišćanstvo, došlo je doba tzv. crkvenih očeva (svetih očeva). Skoro svi su bili platonisti i izučavali razne filozofije. 451. godine na Haldekonskom saboru (koncilu) su uostalom odlučili da Isus Hrist ima dvije prirode. Znači Isus je više od 400 godina kasnije postao puni Bog i puni čovjek. Ovi crkveni filozofi stvorili su dualizam i mislili da su riješili problem i da su odbranili Hrista.  

Kalcedonsko vjerovanje o dvije prirode (naravi) u jednoj osobi u Isusu Hristu, proglašeno na Kalcedonskom saboru 451. (prijevod s grčkog):

Slijedeći svete oce, jednim glasom svi naučavamo da se Sin i naš Gospodin Isus Hrist ima priznavati jednim i istim, savršenim u božanstvu i savršenim u čovještvu, pravim Bogom i pravim čovjekom, te da se sastoji od razumne duše i od tijela, istobitan Ocu po božanstvu, istobitan nama po čovještvu, u svemu sličan nama osim u grijehu; rođen od Oca prije vjekova po svome božanstvu; ali u posljednjim danima, radi nas ljudi i radi našega spasenja, rođen od Djevice Marije, Bogorodice, po svome čovještvu.

Ovaj jedan te isti Isus Hrist, jedinorođeni Sin mora se priznavati u dvije prirode (naravi), nepomiješane, neizmijenjene, nepodijeljene, nerazdvojive, i to bez da se išta od naravi oduzima tim sjedinjenjem, nego je vlastitost svake naravi očuvana i sjedinjena u jednoj osobi i biti, ne u dvije osobe odijeljena ili razlučena, nego u jednom jedinom Sinu i jedinorođenom Bogu Riječi, Gospodinu našem Isusu Hristu, kao što su o njemu od starine govorili proroci, i kao što nas je Gospodin Isus Hrist poučio, i kao što što nam je predano u Vjerovanju otaca.

Ne treba mnogo biblijskog znanja da bi se odmah uvidjelo, da je ovo protiv svakog zdravog razuma. Jedno je velika tajna, drugo je velika filozofska priča. 
• Pravi Bog i pravi čovjek? Da li ste ikada u svome životu sreli jednog nepravog Boga i nepravog čovjeka? Besmilesnost koja zvuči mudra ali nije. To je tzv. verbalizam: Ispravna rečitost, navika da se veća važnost daje riječima nego stvarima i idejama.
• Rođen od Oca prije vjekova? Trijadološka i Arijanska filozofska (posebno neoplatonizma) vjerovanja koje nemaju biblijsku podlogu. Ako si rođen onda imaš početak. Rođenje prije vremena nema smisla. Crkveni otac Justin Filozof (100-†160 Justin mučenik) je od ove filozofije stoicizma, napravio hrišćansku interpretaciju. Justin je otac lične preegzistencije Isusa.
• Bogorodice? Ako je Isus Bog onda je Marija po toj logici rodila vječnoga i svemoćnoga Boga. Mnogi vjernici i danas misle, da je taj vječni i svemoćni Bog postao beba i naučio da hoda, pio mlijeko od Marije, učio da piše, napredovao u mudrosti i milosti (Luka 2:52) itd.
• Nepomiješan, neizmijenjen, nepodijeljen, nerazdvojiv? Kako može jedna normalna osoba da razumije te izmišljotine koje nemaju nikakvu biblijsku podlogu? Za koga je Biblija napisana? Za obične ljude ili filozofe? Mnogi teolozi i danas vode bitke na bojnom polju filozofije i ne shvaćaju da su od početka izgubili. Umjesto da se vrate izvornom hrišćanstvu i da se služe isključivo terminologijom iz Biblije, oni i dalje guslaju o hipostazama, trojstvu, prirodi i pokušavaju od istorijske gluposti da naprave glupost 21. vijeka.    

Da li je Isus zaista umro?

Tada im reče: pretužna je moja duša do smrti; ostanite ovde i budite sa mnom. (Matej 26:38) 
i reče im: pretužna je moja duša do smrti; ostanite ovde i budite. (Marko 14:34)
A on Mu reče: Gospode! S Tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići. (Luka 22:33)
Jer kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će biti i Sin čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći. (Matej 12:40)
I poče ih učiti da Sin čovečiji mora mnogo da postrada i da bude odbačen od starešina, prvosveštenika i književnika, da će ga ubiti i posle tri dana će vaskrsnuti. (Marko 8:31)

Obavezno je Isus trebao da umre, da bi se ispunilo proroštvo Isaije. 

Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih. Od teskobe i od suda uze se, a rod Njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živih i za prestupe naroda mog bi ranjen. Odrediše Mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatim, jer ne učini nepravdu, niti se nađe prevara u ustima Njegovim. Ali GOSPODU (JHVH) bi volja da Ga bije, i dade Ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za greh, videće natražje, produžiće dane, i šta je Gospodu ugodno napredovaće Njegovom rukom. (Isajija 53:7-10)

Kao što su u Starome zavjetu žrtvovali životinje, tako je Isus trebao da umre na krstu, da bi mi grešnici imali spasenje. To žrtvovanje životinja je samo predskazanje koje se ispunilo na krstu.   

Nema nikakve sumlje da je Isus bio kompletno mrtav. Neki pokušavaju čovjeka da dijele u dušu, duh i tijelo. Ali ta antropologija polazi od Aristotilesa i nema biblijsku podlogu. Ideja iza toga je da tvrde da je samo tijelo Hristovo umrlo. Treba poznavati biblijsku antropologiju (→ nefeš). Čovjek se ne dijeli na tri dijela, nego je jedan nefeš (jevr. נפש). Skakuću od jedne noge na drugu i traže rešenje za sopstveno nebiblijsko vjerovanje (1. Carevima 18:21). Ko je onda podigao Isusa Hrista iz mrtvih?

Ovoga Isusa je Bog vaskrsao, čemu smo mi svi svedoci. (Djela 2:32)     

Tadašnji svjedoci Hristove smrti bi se u grobu okretali, kada bi znali u šta većina hrišćana danas vjeruje. To važi i za ove Kaldekonske učesnike. Niko od njih nije bio svjedok Isusove smrti.

Kako je Bog mogao da vaskrsne Isusa, kada je Bog bio mrtav?

koji jedini ima besmrtnost i obitava u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, koga niko od ljudi nije video, niti može videti; njemu čast i večna sila. Amin. (1. Timotejeva 6:16)

Bog JHVH jedini ima besmrtnost. A Isus je umro na krstu. Da li je ovdje nešto nejasno? Jedno dijete od 3 godina može ovo da razumije. Mojsije, Isus i svi sledbenici Hrista su vjerovali u biblijski monoteizam (jedan Bog JHVH). Trijadologija koja je došla 400 godina kasnije od tog najvećeg temelja vjere (5. Mojsije 6:4 → Marko 12:29) je napravila "sveto" Trojstvo.

Da li je umro Bog ili Mesija?

Od filozofa Niče-a je poznata izreka: Bog je mrtav. Zanimljivo je da većina vjernika živi u zabludi i polaze od toga, da je vječni Bog bio 3 dana u zemlji. Niče bi se možda osjećao ugodno kada bi znao koliko vjernika, kao i taj ateista, vjeruju u Božiju smrt.

Paganska koncepcija inkarnacije Boga postoje i u Novome zavjetu:

Kada pak mnoštvo naroda vide šta učini Pavle, podiže svoj glas govoreći likaonski: bogovi postaše kao ljudi i siđoše k nama. Tako Varnavu nazivahu Zevsom, a Pavla Hermesom, jer je on vodio glavnu reč. (Djela 14:11-12)

U grčko-rimskom okruženju takve ideje su bile sasvim normalne. Tragično je da 2000 godina poslije Hrista mnogi hrišćani vjeruju isto kao i ovi tadašnji pagani, samo što su to svoje paganstvo ofarbali "hrišćanskom" bojom. Izvor vjere nije Rim ili Atina, nego Jerusalim.