Dva Vavilona: II Objekti slavlja - II Majka i Dete - I Dete u Asirjiji

Detalji

Alexander Hislop

Postoji razlog za verovanje da je original te majke, koja je toliko široko obožavana, bila Semiramida,* koja je već pomenuta, koja je, što je dobro poznato, bila obožavana od strane vavilonaca, i druih istočnih naroda, pod imenom Rhea, velika Boginja "Majka".

* Sir H. Rawlinson koji je u Ninivi pronašao dokaze o postojanju Semiramide oko šest ili sedam vekova pre hrišćanske ere, izgleda naklonjen da je smatra jedinom Semiramidom koja je ikada postojala. Ali ovo je subverzivno prema celoj istoriji. Činjenica da je Semiramida postojala u ranom dobu istorije je nesumnjiva, iako su neka dela kasnije kraljice očigledno pripisivana njenoj prethodnici. Mr. Layard se ne slaže sa mišljenjem Sir. H. Rawlinson-a.

Upravo je od sina, zapravo, ona dobila svu voju slavu i težnju ka obožavanjem. Taj sin, iako je predstavljen kao dete u majčinom naručju, je osoba visokog ranga i ogromnih moći, kao i najascinantnijeg ponašanja. U Svetom Pismu se on pominje (Jezek. 8:14) pod imenom Tamuz, ali je među klasičnim piscima široko poznat pod imenom Bakus, odnosno, "ožaljeni".*

* Od Bakhah "plakati" ili "žaliti". Kod feničana, kako kaže Hesihijechius, "Bacchos znači plakati." Kao što su žene plakale za Tamuzom, tako su i za Bakusom.

Običnom čitaocu ime Bakus ne ukazuje ni na šta drugo osim na bančenje i opijanje, ali je sada dobro poznato da je pored svih odvratnosti koje su bile na njegovim orgijama, njihov tobožnji cilj bio "pročišćavanje duša" od krivice i prljavštine greha. Ovaj ožaljeni, predstavljen i obožavan kao dete u majčinom naričju, izgleda da je, zapravo, muž Semiramide, čije ime, Ninus, pod kojim je široko poznat u klasičnoj istoriji, doslovno znači "Sin". Budući da je Semiramida, supruga, obožavana kao Rhea, čija je glavna karaketristika da je velika boginja "Majka", * njena veza sa njenim mužem, pod imenom Ninus, ili "Sin" je dovoljna da se stvori neobično obožavanje "Majke i Sina", koje je toliko rasprostranjeno među antičkim narodima; ovoje, bez sumnje, objašnjenje za činjenicu koja je toliko zbunjivala istražvače kroz istoriju, da se Ninus ponekad naziva mužem, a ponekad sinom Semiramide.

* Kao takva, Rhea je u Grčkoj nazivana Ammas. Ammas je očigledno grčki oblik vavilonske reči Ama, "Majka".

Ovo takođe objašnjava istoetnu zabunu oko odnosa između Isis i Ozirisa, egipaske majke i deteta; kako Bunsen pokazuje, Oziris se u Egiptu prikazuje i kao sin i kao muž svoje majke; i jedna od njegovih titula dostojanstva i časti je ime "Muž Majke". * Ovo baac još svetla na činjenicu koja je već primećena, da se indijski Bog Iswara predstavlja kao beba na grudima svoje žene Isi ili Parvati.

* BUNSEN. Može se primetiti da je samo ime "Muž Majke", koje je dato Ozirisu, izgleda u širokoj upotrebi do dana današnjeg, iako ne postoji ni najmanja sumnja o značenju izraza, ili o tome kada je nastao. Herodot pominje da je, dok je bio u Egiptu, bio zapanjen što čuje istu tužnu, ali zanosnu "Pesmu o Linusu", koju pevaju egipćani (iako pod drugim imenom), a koju je navikao da sluša u svojoj domovini Gčkoj. Linus je isti bog kao Bakus u Grčkoj, ili Oziris u Egiptu; Homer opisuje dečaka koji peva pesmu o Linusu dok traje berba (Ilijada), a Scholiast kaže da se ova pesma pevala u znak sećanja na Linusa, koga su rastrgli psi. Epitet "psi", koji se primenjuje na one koji su rastrgli Linusa, se očigledno koristi u mističnom smislu, i kasnije će se videti koliko ga drugo ime po kome je poznat – Narcis – identifikuje sa grčkim Bakusom i egipatskim Ozirisom. U nekim mestima u Egiptu se za pesmu o Linusu ili Ozirisu koristi neobična melodija. Savary govori da je u hramu Abydos, "sveštenik ponavao sedam vokala u obliku himnem a da e muzičaima bilo zabranjeno da se uključe". (Pisma) Strabo, na koga se poziva Savary, naziva boga tog hrama Memnon, ali od Wilkinson-a saznajemo da je Oziris veliki bog iz Abydos-a, i da je očigledno da su Memnon i Oziris samo različita imena za isto božanstvo. Sada je ime Linusa ili Ozirisa, kao "muža svoje majke", u Egiptu, Kamut (BUNSEN). Kada je Grgur Veliki u Rimsku crkvu uveo ono što se danas naziva Ggurove pesme, on ih je uzeo iz vavilonskih misterija, koje su dugo postojale u Rimu; rimokatolički sveštenik Eustace priznaje da se ove pesme u mnogome sastoje od "Lidijskih i Frigijskih melodija", Lidija i Frigija su u kasnijim vremenima glavna sedišta tih misterija, dok su egipatke misterije samo njihov ogranak. Te pesme su bile svete – muzika velikog boga, i uvodeći ih Grgur je uveo muziku Kamuta. I stoga je, po svoj prilici, došlo do toga da je ime Oziris ili Kamut, "muž majke", ušlo u svakodnevnu upotrebu kao ime muzičke skale; jer šta je melodija Ozirisa koja se sastoji od "sedam vokala" koji čine himnu, nego Gamut?

Sada, ovaj Ninus ili "Sin" koga u rukama drži vavilonska Madona, je opisan tako da se veoma jasno identifikuje sa Nimrodom. "Nimus, kralj Asiraca"* govori Trogus Pompeius, kako je sažeo Justin, "prvi je od svih promenio umerenost antičkog ponašanja, podstaknut novom strašću, željom za osvajanjem. On je bio prvi koji je poveo rat protiv svojih suseda i pokorio je sve narode od Asirije do Libije, budući da još nisu bili upoznati sa veštinama ratovanja."

* Ime "Asirci", kako je već primećeno, ima širok spektar značenja među klasičnim autorima opisujući i vavilonce kao i Asirce.

Ovo objašnjenje ukazuje direktno na Nimroda, i ne može se primeniti ni na koga drugog. Objašnjenje koje daje Diodor Siculus se u potpunosti slaže sa njim i dodaje još jednu osobinu koja dodatno pojašnjeva njegov identitet. To objašnjenje glasi: "Ninus, najstariji asirski kralj koji se pominje u istoriji je izvršio velika dela. Budući prirodno ratoboran i željan ratničke slave, on je naoružao veliki broj mladih ljudi koji su bili hrabri i snažni kao i on, obučio ih je kroz dugotrajne zamorne vežbe i teškoće, i na taj način ih privikao da izdrže zamor ratovanja i da se hrabro suoče sa opasnostima." Budući da Diodor Ninusa proglašava za "najstarijeg asirskog kralja", i predstavlja ga kao začetnika ratova koji su njegovu moć uzdigli na neverovatne vivsine pokoravanjem vavilonskog naroda njemu, dok grad vavilon još nije postojao, to pokazuje da je on zauzeo poziciju Nimroda, o kome Sveto Pismo piše da je prvi "postao moćan na zemlji" i da je "početak njegovog kraljevstva bio Vavilon." Kako su vavilonski graditelji, kada je njihov govor proklet, rasuti po licu zemlje, i stoga napustili i grad i toranj koji su trebali da naprave, za vavilon se, kao grad, nije moglo u potpunosti reći da postoji sve dok Nimrod nije uspostavio svoju moć u njemu i učinio ga temeljom i polaznom tačkom svoje veličine. U ovom pogledu se priče u Ninus-u i Nimrod-u potpuno slažu. Takođe je i način na koji je Ninus stekao svoju moć identičan onom na koji je Nimrod stekao svoju. Nema sumnje da je navikavajući svoje sledbenike na zamke i opasnosti progona, uspeo da ih postepeno obuči za upotrebu oružja, i pripremio ih da mu pomognu u uspostavljanju svoje vlasti; baš kao što je i Ninus, trenirajući svoje sledbenike dugotrajnim "napornim vežbama i teškoćama", učinio da su spremni da ga učine prim asirskim kraljem.

Zaključci izvučeni iz ovih svedočanstava iz antičke istorije su u mnogome ojačani dodatnim pojašnjenjima. U 1. knj. Mojsijevoj 10:11 pronalazimo pasus, koji, kada se raume na pravi način, baca vrlo jasno svetlo na tu temu. Taj pasus glasi: "Iz te zemlje izađe Asur, i sazida Nineviju." Ovo govori o nečemu zapanjujućem, da je Asur izašao iz zemlje Shinar, dok je cela ljudska rasa uopšte potekla iz te zemlje. Pretpostavlja se da je Asur imao nakakvo božansko pravo na tu zemlju i da ga je, na neki način, iz nje proterao Nimrod, dok se u tom kontekstu nigde na drugom mestu ne pojavljuje nikakvo božansko pravo, niti se može dokazati. Štaviše, Asur je predstavljen kako se postavlja u NEPOSREDNOM SUSEDSTVU Nimroda, Asur gradi četiri grada od kojih se jedan empatično naziva "velikim" (st. 12);dok je Nimrod, po ovom tumačenju sagradio isti broj gradoa, od kojih se ni jedan posebno ne karakteriše kao "veliki". Veoma je malo verovatno da bi Nimrod tiho trpeo tako moćnog rivala toliko blizu sebe. Kako bi se otklonile teškoće kao što su ove, predloženo je da se reči tumače kao "iz te zemlje on (Nimrod) je otišao u Asur, ili Asiriju." Ali tada, u skladu sa uobičajenom gramatičkom upotrebom, reč u originalu treba da bude "Ashurah," sa znakom kretanja na mestu pored, dok kod Asur takav ynak ne postoji. Uveren sam da je cela zbunjenost koja je kod komentatora nastala prilikom tumačenja ovog pasusa proizašla iz pretpostavke da u pausu postoji lična imenica, dok u stvarnosti takva imenica ne postoji. Asur je pasivni particip glagola, koji u vavilonskom smislu znači "učiniti snažnim" i, posledično uznačava "biti osnažen" ili "učiniti snažnim". Kada se čita na ovaj način ceo pasus postaje prirodan i jednostavan (st. 10), "I početak njegovog (Nimrodovog) kraljevstva je bio Babel, i Erec i Accad i Calneh." Početak prirodno podrazumeva nešto što dolazi posle, i mi to pronalazimo (st. 11): "Iz te zemlje smo nastavili, ojačani, ili kada je on ojačao (Asur), i izgradio Ninivu". Ovo se potpuno slaže sa izjavom u Justinovoj antičkoj istoriji: "Ninus je osnažio veličinu svog stečenog poseda dugotrajnim posedovanjem. Budući da je podčinio svoje susede, dok je, zbog porasta snaga, još uvek jačao, on se sukobio sa drugim plemenima, i svaka pobeda je utirala put novoj, on je podčinio sve narode Istoka." Dakle, Nimrod, ili Ninus, je bio graditelj Ninive; i poreklo imena tog grada, kao "Ninusov stan" je potvrđeno, * i u isto vreme je bačeno svetlo na činjenicu da se glavni deo ruševina Ninive i danas naziva Nimroud.

* Niniva, "Ninusov stan".

Sada, ako pretpostavimo da je Ninus Nimrod, način na koji ta pretpostavka objašnjava ono što je inače neobjašnjivo u izjavama u antočkoj istoriji u mnogome potvrđuje samu pretpostavku. Za Ninusa se kaže da je bio sin Bela ili Bela, a za Bela se govori da je osnivač vavilona. Ukoliko je u stvarnosti Ninus bio prvi kralj Vavilona, kako onda Bel ili Bel, njegov otac, može biti njegov osnivač? To obojica mogu biti, što se vidi kada uzmemo u obzir ko je bio Bel, i šta možemo da saznamo o njegovim delima. Ukoliko je Ninus Nimrod, ko je istorijski Bel? On mora biti Hus; zato što je "Hus rodio Nevroda" (1. knj. Mojsijeva10:8); a Hus se uglavnom predstavlja kao vođa velikog otpadništva. * Ali opet, Hus, kao Hamov sin, je bio Hermes ili Merkur; a Hermes je samo egipatski sinonim za "Hamovog sina." **

* Videti GREGORIUS TURONENSIS, De rerum Franc. Gregory Husu propisuje ono što se uglavnom govori za njegovog sina; ali njegova izjava pokazuje verovanje u njegovo vreme, koje je potvrđeno iz drugih izvora, da je Hus imao značajnu ulogu u udaljavanju čovečanstva od istinitog obožavanja Boga.

** Sastav reči Hermes potiče od "Her", koje je na vavilonskom sinonim za Ham ili Khem, "spaljeni". Budući da "Her" takođe, kao i Ham označava "vrelog ili gorućeg", to ime je stvorilo temelj za postepeno identifikovanje Hama sa "Suncem", čime je definisan veliki patrijarrh, po kome je nazvana egipatska zemlja, u vezi sa Suncem. Khem ili Ham je otvoreno obožavan u kasnijem dobu u zemlji Ham (BUNSEN); ali bi ovo isprva bilo suviše smelo. Ali je "Her", sinonim, međutim pomogao da se to dogodi. "Her" je ime Horusa, koji se identifikuje sa Suncem (BUNSEN), što pokazuje pravu etimologiju imenice koja se formirala od glagola kome sam ja ušeo u trag. Kao drugo, "Mes" potiče od Mesheh (ili, bez poslednjeg sloga, koji se može izostaviti) Mesh, "vući napred". Na egipatskom imamo Ms u značenju "isticati" (BUNSEN, Hieroglyphical Signs), što je očigledno rugi oblik iste reči. Takođe pronalazimo Ms upotrebljeno u pasivnom značenju (BUNSEN, Vocabulary). Radikalno značenje Mesheh u Stockii Lexicon je dato na latinskom kao "Extraxit," a na Engleskom ista reč je "extraction," i primenjuje se na rođenje ili spuštanje, pokazuje da postoji veza između generičkog značenja ove reči i rođenja. Ovo izvođenje se može iskoristiti za objašnjenje značenja imena egipatskih kraljeva, Ramzesa u Tutmesa, prvi je očigledno "Sin Ra", ili Sunca; drugi je na isti način "Sin Tuta". Na isti način Hermes je "Sin Hera, ili Hama" spaljeni – odnosno Hus.

Hermes je veliki prvobitni prorok idolopoklonstva; prepoznat je od strane pagana kao autor njihovih religijskih učenja, i tumač bogova. Uvaženi Gesenius ga identifikuje sa vavilonskim Nebo-m, proročkim bogom; a izjava Hyginus-a pokazuje da je poznat kao veliki posrednik u tom pokretu koji je proizveo razdvjanje jezika. Njegove reči su: "Mnogo vekova ljudi su živeli pod vlašću Jove-a (očigledno ne rimskog Jupitera, već hebrejskog Jehove), bez gradova i bez zakona, i svi su govorili istim jezikom. Ali posle toga je Merkur proumačio govor ljudi (tumač se naziva Hermeneutes), i isti je podelio narode. Tada je počeo razdor." *

* HYGINUS, Fab. Phoroneus je predstavljen kao kralj u to vreme.

Ovde se pokazuje enigma. Kako to da Merkur ili Hermes ima bilo kakvu potrebu da tumai jezike čoveka kada oni "svi govore jednim jezikom"? Kako bi ovo saznali moramo se okrenuti jeziku Misterija. Peresh, na valilonskom znači "tumačiti"; ali stari egipćani, grci, a često i sami vavilonci reč izgovaraju na isti način kao "Peres", "podeliti". Merkur ili Hermes ili Hus, "Hamov sin" je "DELILAC ljudskih jezika". On je, izgleda, bio vođa plana za izgradnju velikog grada i vavilonskog tornja; i, kako dobro ponata titula Hermes – "božji tumač" pokazuje, on ih je ohrabrio, u ime Boga, da nastave sa svojim drskim poduhvatom, i izazvao je podelu ljudskih jezika, i to da su oni sami rasuti po licu zemlje. Pogledajmo sada ime Bel ili Bel, dato Ninusovom ili Nevrodovom ocu, u vezi sa ovim. Dok grčko ime Bel predstavlja i Baal-a i Vil-a vavilonskog, ovo su međutim dve potpuno odvojene titule. Obe titule se daju istom bogu, ali imaju potpuno različita značenja. Baal, kao što smo već videli, znači "Gospod", dok Bel znači "Posramnjeni". Dakle, kada čitamo da je Bel, Ninusov otac, onaj koji je sagradio ili osnovao Vavilon, postoji sumnja u kom smislu je njemu data titula Bel. Mora iti da je u smislu Vil "Posramljeni". Na ovo značenje imena vavilonskog Vila postoji veoma izražena aluzija u Jeremiji 50:2, gde se kaže "posrami se Vil", odnosno "Posramljeni je doveden u zabunu". Da je Hus poznat paganskoj istoriji pod istim karakterom kao i Vil "Posramljeni" je izjava koju Ovid veoma jasno dokazuje. Izjava na koju se ja pozivam je ona u kojoj Janus "bog bogova", * od koga potiču svi ostali bogovi, kaže za sebe: "Stari.. su me zvali Haos."

* Janus se tako naziva u većini antičkih himni o Salii. (MACROB, Saturn.)

Prvo, ovo jasno pokazuje da Haos nije samo poznat kao stanje konfuzije, već i kao "bog Konfuzije" Ali, kao drugo, ko god je i malo upoznat sa vavilonskim izgovorom, zna da je Haos samo jedan od oblika imena Hus ili Cush. * Zatim, pogledati simbol Janus-a, ** (videti Sliku br. 3) koga su "stari zvali Haos," i postaće jasno kako se to potpuno uklapa sa delima Husa, kada je on identifikovan sa Vilom, "Posramljenim". Taj simbol je malj; a imenica "malj" na vavilonskom potiče od iste reči koja označava "rastaviti na komade ili rasuti." *** 

slika br. 3

* Ime Hus se takođe pojavljuje kao Kus; a Kus u izgovoru legitimno prelazi u Khavos, ili bez digame, Haos.

** Iz Sir WM. BETHAM'S Etruscan Literature and Antiquities Investigated, 1842. Etrursko ime na poleđini medalje – Vil – athri, "Gospodar špijuna", je verovatno dato Janusu, kao aluzija na dobro poznatu titulu "Janus Tuens", "Janus gledalac" ili "Svevideći Janus."

*** U Izrekama 25:18 malj je "Mephaitz." U Jeremiji 51:20, ista reč, bez Jod, se se očigledno uzima za malj (iako e u našoj verziji tumači kao ratna sekira); ali se ne koristi sa značenjem raseći, več "rastaviti na komade" Videti ceo pasus.

Onaj koji je izazvao podelu jezika je bio onaj koji je "rastavio" prethodno ujedinjenu zemlju (1. knj. Mojsijeva) "na delove" i "rasuo" delove svuda. Koliko je, dakle, kao simbol, značajan malj, kao spomen na delo Husa, kao Vila, "Posramljenog"? Taj značaj je još očigledniji kada se čitalac okrene hebrejskom jeziku iz 1. knj. Mojsijeve 11:9 i otkrije da je ista reč od koje potiče reč malj je ona koja se upotrebljava kada se kaže da su kao posledica podele jezika čovekova deca "rasuta po svoj zemlji". Reč koja se ovde koristi za rasipanje po zemlji je Hephaitz, koja u grčkom obliku postaje Hephaizt * i stoga koren dobro poznatog, ali slabo shvaćenog imena Hefest, koje se primenjuje na Vulkana, "Oca bogova". **

* Postoji mnogo primera za istu promenu. Stoga Botzra na grčkom postaje Bostra; a Mitzraim, Mestraim.

** Vulkan, u klasičnom Panteonu, nije imao toliko visoko mesto, ali se u Egiptu Hefest ili Vulkan nazivao "Ocem bogova". (AMMIANUS MARCELLINUS)

Hefest je ime vođe prve pobune, "onog ko je rasuo", kao što Vil označava istu osobu kao i "delilac jezika". Ovde, dakle, čitalac može videti stvarno poreklo Vulkanovog čekića, koje je samo još jedno ime za malj koji pripada Janusu ili Haosu, "Bogu konfuzije"; na razbijanje zemlje na komade postoji skrivena aluzija u Jeremiji 50:23 gde se naglašava Vavilon koji se identifikuje sa prvobitnim bogom; "Kako se slomi i skrši malj cele zemlje"! Budući da je izgradnja tornja bila prva otvorena pobuna posle potopa, i Hus je, kao Vil bio njen vođa, on je naravno bio prvi kome je dato ime Merodach "veliki Pobunjenik"* i, stoga, u skladu sa uobičajenim paralelama u proročkom jeziku, pronalazimo oba imena vavilonskih bogogva koja se osnose jedno na drugo, kada se predviđa suđenje Vavilonu: "Vil je proklet: Merodach je rastavljen na komade" (Jer 1:2).

* Merodach potiče od Mered, pobuniti se; a Dakh, pokazna zamenica, koja ga naglašava, sa značenjem "Taj" ili "Veliki."

Vavilonskom bogu se sudi zbog onoga što je uradio. Kao Vil, on je "posramio" celu zemlju, pa je i on "posramljen". Kao Merodach, pobunom koju je pokrenuo, on je "razbio" ujedinjeni svet na komade; zato je i sam "rastavljen na komade".

Toliko o istorijskom karakteru Vila, identifikovanog sa Janusom ili Haosom, bogom konfuzije, sa svojim simboličkim maljem. *

* Budući da imena Vil i Hefest imaju korene o kojima je bilo reči, to takođe nisu neprikladna imena, u drugom smislu, za bogove rata koji potiču od Husa, od koga je Vavion dobio svoju slavu među narodima. Obožavani kraljevi ratnici iz Husove linije su svoju slavu dobili zbog moći da unesu pometnju u redove svojih neprijatelja, da razbiju njihove vojske, i da "razbiju zemlju na komade" svojom velikom moći. Bez sumnje, na ovo, kao i na dela prvobitnog Vila, postoje aluzije u nadahnutim Jeremijinim pretnjama Vavilonu. Fizički smisao ovih imena je otelotoren u malju koji je dar rčkom Herkulu – upravo Janusovom malju – kada je, u smislu koji je dosta različit od prvobitnog Herkula, on postavljen za velikog reformatora sveta, putem čiste fizičke sile. Kada je predstavljen dvoglavi Janus sa maljem, verovatno je postojala namera da se predstave stari Hus i mladi Hus ili Nevrod u jednom telu. Ali dvostruko predstavljanje sa drugim atributima se takođe odnosi na drugog "Oca bogova" koji će kasnije biti primećen i koji naročito ima veze sa vodom.

Baveći se tim dedukcijama, nije teško videti da se može reći da je Vil ili Bel, Ninusov otac, osnovao Vavilon, dok je, Ninus ili nevrod bio pravi njegov graditelj. Buduje Vil ili Hus bio posebno posvećen postavljanju prvih temelja Vavilona, na njega se može gedati kao na prvog kralja, a u nekim kopijama "Euzebijevih hronika" on je tako i predstavljen, ipak je očigledno, kako iz duhovne, tako i iz svetovne istorije, da on nikako nije mogao vladati kao kralj stvarnog vavilonskog kraljevstva; u skladu sa tim, u jermenskoj verziji "Euzebijevih hronika", koja je posebno posvećena tačnosti i autoritetu, njegovo ime je potpuno izostavljeno sa spiska Asirskih kraljeva, a na prvom mesti je Ninus, tako da u potpunosti odgovara Starozavetnom pogledu na Nevroda. Dakle, imajući u vidu činjenicu da Ninus u istorilji za sada važi za Bel-ovog, ili Vil-ovog, sina, i kada vidimo da je istorijski Vil, Hus, Ninus-ov i Nevrod-ov identitet je dalje potvrđen. Ali kada pogledamo šta je rečeno za Semiramidu, Ninus-ovu ženu, dokaz poprima dodatni razvoj.

Taj dokaz ubedljivo pokazuje da Ninus-ova žena ne može biti ni jedna druga do Nevrod-ova žena, što još više ističe jedan od velikih karaktera u kojima je Nimrod obožavan. U Danilu 11:38, čitamo o bogu pod imenom Ala Mahozine * – odnosno "bog utvrđenja".

* U našoj verziji, Ala Mahozim se tumači još i kao "bog snaga" ili "bogovi zaštitnici". Za drugu interpretaciju postoji nepremostiva prepreka, Ala je u jednini. Ni prvo se ne može prihvatiti; Mahozim, ili Mauzzim, ne označava "snage" ili "vojske", već "municiju", a takođe ima i marginu – odnosno "utvrđenja". Stockius u svom Leksikonu daje definiciju reči Mahoz u jednini, pljačkaš,arx, locus munitus, a dokaz za definiciju su sledeći primeri: Sudije 6:26, "I načini oltar Gospodu Bogu svom navrh ove stene" (Mahoz, u margini "jako mesto"); i Danilo 11:19 "Potom će se okrenuti ka gradovima (Mahoz) svoje zemlje".

Komentatori nisu u stanju da utvrde ko je ovaj bog utvrđenja. U istorijskim zapisima je postojanje bilo kakvog boga utvrđenja uglavnom izostavljeno; i mora se priznati da takav bog nije vidljiv običnom čitaocu. Ali svi znaju da za postojanje boginje utvrđenja postoje veoma bogati dokazi. Ta boginja je Cybele, koja se obično prikazuje na freskama sa krunom sa kulama, ili sa utvrđenjem na glavi. Zašto je Rhea ili Cybele tako predstavljena? Ovid postavlja pitanje i sam odgovara na njega na sledeći način: On kaže da je razlog zašto statua Cybele nosi krunu sa tornjevima "zato što ih je ona prva podigla u gradovima." Prvi grad na zemlji posle potopa (od koga se često računa nastanak sveta) koji je imao tornjeve i zidine je bio Vavilon; a sam Ovid nam govori da je upravo Semiramida, prva kraljica tog grada, za koju se verovalo da je "okrižila Vavilon zidom od cigli". Semiramida, dakle, prva obožavana kraljica tog grada i kule čiji je vrh trebao da dopre do neba, je morala biti prototip boginje koja je "prva napravila kule u gradovima". Kada pogledamo Efesku Dianu, pronalazimo dokaze istog efekta. Generalno, Diana se predstavlja kao devica, i zaštitnica devičanstva; ali je Efeska Diana veoma drugačija. Ona je predstavljena sa svim atributima majke bogova (videti sl. 4), i kao majka bogova, ona je nosila krinu sa kulama, kako bi svakoga podsetila na vavilonski toranj. Ovu Dianu, koja nosi tornjeve, antički učenjaci direktno identifikuju sa Semiramidom.*

* Komentator Periergesis-a iz Dionysius-a, po Layard-u (Niniva i njeni ostaci) čini Semiramidu istom kao i boginju Artemidu ili Despoinu. Sada, Artemida je bila Diana, a titula Desponia koja joj je data, pokazuje da je u karakteru Efeske Diane ona identifikovana sa Semiramidom; jer je Desponia na grčkom Domina, "Dama" titula karakteristična za Rhea-u ili Cybele, boginje tornjeva u starom Rimu. (OVID, Fasti)

slika br. 4

Kada se, dakle, setimo da je Rhea ili Cybele, boginja tornjeva, zapravo vavilonska boginja, i da da je Semirais kada je obožena, obožavana pod imenom Rhea, tada, po mom mišljenju ne postoji sumnja o ličnom identitetu "boginje utvrđenja".

Sada ne postoji razlog da se veruje da je sama Semiramida (iako je neki predstavljaju na taj način) izgradila vavilonsko utvrđenje. Imamo izričito svedočanstvo antičkog istoričara, Megasthenes-a, kakvog ga je sačuvao Abydenus, da je "Bel" taj koji je "Vavilon opasao zidinama". Budući da je "Vil" Posramljeni, koji je započeo grad i vavilonski toranj morao da oba ostavi nezavršene, ovo se ne može odnositi na njega. To se može odnositi samo na njegovog sina Ninusa, koji je nasledio očevu titulu, i koji je bio prvi pravi kralj Vavilonskog carstva i posledično Nevrod. Pravi razlog zbog koga je Semiamis, Ninusova žena, stekla slavu za završavanje vavilonskog utvrđenja je taj što je stekla poštovanje antičkih idolopoklonika kao da je imala preovlađujuću ulogu, i njoj su pripisane različite osobine koje su pripadale, ili su navodno pripadale, njenom mužu. Budući da smo utvrdili jedan od razloga zbog kojih je obožena žena obožavana, iz toga možemo zaključiti odgovorajuće osobine njenog muža. Layard odlučno ističe svoje veroanje da je Rhea ili Cybele, boginja "sa krunom od tornjeva", samo ženska verzija "božanstva koje vlada bedemima i utvrđenjima" i da je to božanstvo Ninus, ili Nevrod, i imamo dodatne sporadične dokaze u istoriji koji govore o prvom oboženom kralju vavilona, pod imenom koje ga označava kao muža Rhea-e, "boginje koja nosi tornjeve". To ime je Kronos ili Saturn.g *

* U grčkoj mitologiji, Kronos i Rhea su obično brat i sestra. Ninus i Semiramida, se istorijski, ne predstvaljaju da su u sličnom međusobnom odnosu; ali ovo se ne suprotstavlja stvarnom identitetu Ninusa i Kronosa; Kao prvo, odnosi među božanstvima, u većini zemalja, su posebno sukobljeni – Oziris se, u Egiptu, predstavlja u različitim vremenima, ne samo kao sin i muž Izide, već kao i njen otac i brat (BUNSEN); kao drugo, šta god da su oboženi smrtnici bili pre obooženja, kada su oboženi, pridruženi su im drugi odnosi. Prilikom oboženja muža i žene, zbog njihovog dostojanstva je neophodno predstaviti njihovo isto nebesko poreklo – da su oboje natprirodna deca Boga. Pre potopa, veliki greh koji je doneo propast ljudskoj rasi je taj što su se "Sinovi Božji" ženili drugima oslim kćerkama Božjim – drugim rečima, onima koje duhovno nisu njihove "sestre". (1. knj. Mojsijeva 6:2, 3) U novom svetu, dok je preovlađivao Nojev uticaj, suprotna praksa je morala biti snažno nametnuta; za "sina Božjeg" je ženidba sa bilo kim drugim osim kćerkom Bižjom, ili njegovom "sestrom" po veri, morala biti izdaja i sramota, Dakle, iz iskrivljenja duhovne ideje je, nesumnjivo, došlo osećanje dostojanstva i čistoće kraljevske loze koja je očuvana netaknuto, kroz brakove kraljevske braće i sestara. Ovo je bio slučaj u Peruu (PRESCOTT), Indiji (HARDY) i u Egiptu (WILKINSON). Odatle potiče odnos Jupitera i Juna, koja je slavljena da je "soror et conjux" – "sestra i žena" – svog muža. Odatle potiče isti odnos između Izide i njenog muža Ozirisa, gde je ona predstavljena kako "svog brata Ozirisa". (BUNSEN) Iz istog razloga se, bez sumnje, Rhea smatra sestrom svog muža Kronosa, kako bi se pokazalo njeno božanstvo i ravnopravnost.

Dobro je poynato da je Kronos, ili Saturn, Rhein muž; ali manje je poznato ko je sam Kronos. Otkrianjem originala, za to božanstvo je utvrđeno da je prvo kralj Vavilona. Teofil iz Antioha pokazuje da da je kronos na istoku obožavan pod imenima Vil i Bal; a od Euzebija saznajemo da su Asirci svog prvog kralja, čije je ime bilo Bel, takođe zvali Kronos. Budući da originalne kopije Euzebija ne prikazuju Bela kao stvarnog kralja Asirije pre Ninusa, kralja vavilonaca, i razlikuju ga od njega, to znači da je Ninus, prvi kralj vavilona, bio Kronos. Ali saznajemoda je Kronos bio kralj Kiklopa, koji su bili njegova braća, i koji su ime doboli po njemu, * i da su Kiklopi poznati kao "izumitelji izgradnje tornja".

* Tumač EURIPIDA, Orest, govori da su "Kiklopi tako nazvani po Kiklopu njihovom kralju". Ovak komentator Kiklope smatra trakijkim narodom, budući da su tračani lokalizovali svoju tradiciju i primenili je na sebe; ali sledeća izjava komentatora Premeteja iz Aeschylus-a pokazuje da su imali takav odnos sa prema Kronosu koji pokazuje da je on bio njihov kralj. "Kiklopi.. su bili braća Kronosa, Jupiterovog oca."

Kralj Kiklopa, "izumielja grasždnje tornja" zauzimali su mesto koje tačno odgovara onom koje je imala Rhea, koje je "prva podigla (tornjeve) u gradovima". Ako je, stoga, Rhea, Kronosova žena, bila boginja utvrđenja, Kronos, ili Saturn, odnosno Ninus ili Nevrod, prvi kralj vavilona, je morao biti Ala mahozin, "bog utvrđenja." (videti belešku ispod)

slika br. 5

Samo ime Kronos u mnogome potvrđuje tu tvrdnju. Kronos označava "Rogatog." Budući da je rog dobro poznat kao orijentalni simbol moći, Kronos "Rogati" je bio, u skladu sa mitskim sistemom, samo sinonim za Biblijeski epitet koji se odnosi na Nevroda – viz., Gheber, "Silan" (1. knj. Mojsijeva10:8), "on prvi bi silan na zemlji". Ime Kronos, čega je klasični pisac bio veoma svestan, se primenjuje na Saturna kao "Oca bogova".. Već smo imali jednog "oca bogova" koji nam je privukao pažnju, čak i Husa u svojoj ulozi Vila, Posramljenog, ili Hefesta "onoga ko razbija"; i lako je razumeti kako je, kada je počelo obožavanje smrtnika, i kada je "moćni" Sin Husov obožen, otac, pogotovo kada se uzme u obzir uloga koju je on izgleda imao u osnivanju celog paganskog sistema, takođe morao biti obožen, i naravno, u svomjoj ulozi Oca "Silnog", i svih "besmrtnika" koji su ga nasledili. Ali, u stvarnosti, tokom istraživanja ćemo pronaći da je Nevrod istinski Otac bogova, budući da je prvi oboženi smrtnik; a to je, dakle, u potpunoj saglasnosti sa istorijskom činjenicom da je Kronos, Rogati, Silni, u klasičnom Panteonu poznat pod tim nazivom. Značenje imena Kronos, "Rogati", kada se primeni na Nevroda, potpuno opisuje poreklo neobičnog simbola, koji se često pojavljuje među skulpturama u Ninivi, gigantskog ROGATOG čoveka-bika, koji predstavlja velika asirska božanstva. Ista reč koja označava bika, takođe označava i vladara ili princa. *

slika br. 6

* Naziv za bika ili vladara je na hebrejskom bez tačaka Shur, što na vavilonskom postaje Tur. Od reči Tur, u začenju za bika, potiče latinska reč Taurus; a od iste reči, u značenju za vladara, Turannus, koja prvobitno nije imala negativno značenje. Dakle, u ovim dobro poznatim klasičnim rečima postoje dokazi primene istog principa po kome su oboženi asirski kraljevi prikazivani u obliku čoveka-bika. Stoga "Rogati bik" označava "Moćnog princa", na taj način pokazujući unaza na prvog od tih "Silnih", koji je, pod imenom Guebres, Gabrs, ili Cabiri, zauzimao oliko istaknuto mesto u antičkom svetu, i do koga su oboženi asirski vladari oprezno ustanovili poreklo svoje veličine i moći. Ovo objašnjava zašto se Bakus u Grčkoj često predstavlja sa rogovima, i zašto mu se često obraća sa epitetom, "rogati", kao jednom od visokih titula koja označava njegovo dostojanstvo. Čak i u relativno skorije vreme, Togrul Beg, vođa Turaka Seldžuka, koji potiče iz blizine Eufrata, je na sličan način predstavljen sa tri roga koja rastu iz njegove glave, koji su simbol njegovog suvereniteta (Slika 5). Ovo, takođe, na neverovatan način objašnjava poreklo jednog od božanstava koje su obožavali anglo-saksonski preci pod imenom Zernebogus. Taj Zernebogus je bilo "crno, zlonamerno i zlokobno božanstvo", drugim rečima, savršena slika popularne ideje đavola, koji je crn i ima rogove i kopita. Kada se ovo ime analizira i uporedi sa propratnim rezbarijama (Slika 6), po Layard-u, baca veoma jasno svetlo na poreklo popularnog sujeverja u vezi sa velikim Neprijateljem. Ime Zer-Nebo-Gus je skoro čist vavilonski, i izgleda kao da oznečeva "semem proroka Husa". Već smo videli razlog zbog koga treba da zaključimo da je, pod imenom Vil, koje se ralikuje od Baal, Hus bio veliki vrač ili lažni prorok obožavan u Vavilonu. Ali nezavisna istraživanja su dovela do zaključka da su Vil i Nebo bila samo dva različita naziva za istog boga. Stoga, Kitto komentariše reči Isaije 46:1 "Pade Vil, izvali se Nevo", sa objašnjenjem za drugo ime: "Reč izgleda potiče od Nibba, proreći, predskazati; i stoga bi značilo `prorok`, i stoga bi moglo biti, kao što Calmet predlaže ('Commentaire Literal'), ništa više od još jednog imena za Vila, ili opisnog epiteta koji se primenjuje na njega; nije neobično da se ista stvar ponavlja u istom stihu i označava ekvivalentne termine." "Zer-Nebo-Gus," veliko "seme proroka Husa", je naravno bio Nevrod; zato što je Hus bio Nevrodov otac. Okrenimo se sada Layard-u i pogledajmo kako su ova naša zemlja i Asirija dovedene u blisku vezu. Na rezbariji prvo pronalazimo "Asirskog Herkulesa", odnosno "Nevroda diva", kako se naziva u Septugintskoj verziji 1. knj. Mojsijeve, koji bez toljage, koplja ili bilo kakvog oružja napada bika. Kada ga je savladao, on stavlja bikove rogove na svoju glavu, kao trofej pobede i simbol moći; i od tada se heroj predstavlja, ne samo sa rogovima i papcima, već od pojasa na dole, sa nogama i razdvojenim papcima bika. Ovako opremljen se predstavlja kako se suočava sa lavom. Namera ovoga je, po svoj prilici , da se ovekoveči neki događaj u životu onoga koji je tek počeo da bude moćan u lovu i ratu, i koji je, u skladu sa svim antičkim tradicijama, takođe bio izuzetan i po telesnoj snazi, budući da je bio vođa divova koji su se pobunili protiv nebesa. Nevrod, kao Husov sin, je bio crn, drugim rečima, crnac. "Da li tiopljanin može da promeni svoju kožu?" je u originalu, "Da li Husit" to može da uradi. Dakle, imajući ovo na umu, može se videti da na toj slici iskopanoj u Ninivi, imamo i prototip anglosaksoskog Zer-Nebo-Gus-a, "semena proroka Husa", i stvarni original crnog Neprijatelja čovečanstvam sa rogovima i papcima. Nevrod je prvobitno obožavan na drugačiji način od tog Neprijatelja; ali među ljudima svete puti, kao što su anglosaksonci, je bilo neizbežno da, ako je ikako obožavan, to bune kao simbol straha; i tako je Kronos, "Rogati", koji je nosio "rogove", kao simbol svoje fizičke snage i suverene moći, postao, u popularnom sujeverju, prepoznati predstavnik Đavola.

slika br. 7

U mnogim zemljama su rogovi postali simbol suverene moći. Korona ili kruna, koja još uvek krasi glave evropskih monarha, izgleda da je izvedena iz simbola moći koji je uveo Kronos, ili Saturn, koji je, po Pherecydes-u, bio "prvi od svih koji je nosio krunu". Prva kraljevska kruna je izgleda bila samo traka na kojoj su bili postavljeni rogovi. Zbog ideje moći koju nosi "rog", čak i potčinjeni vladari su izgleda nosili prsten ukrašem jednim rogom, ako simbolom svoje izvedene moći. Bruce, abisinijski putnik, daje primere abisinijskih vladara koji su se ukrašavali na taj način (Slika 7), on kaže da je rog poseebno privukao njegovu pažnju kada je primetio da upravitelji provincija nose taj ukras na glavi.*

* Videti KITTO'S Illustrated Commentary, vol. iv. pp. 280-282. Na slici 11 se vide dve muške osobe koje predstavljaju abisinijske poglavare. Dve ženske osobe, koje je Kito stavio pored njih, su dame sa Libanske planine, čiji rogati ukrasi za glavu predstavljaju relikvije antičkog obožavanja Astarte. (videti iznad - i WALPOLE'S Ansayri, vol. iii. p. 16)

slika br. 8

Što se tiče suverene moći, kraljevska traka za glavu je ponekad bila ukrašena sa dva, a nekada i sa tri roga. Dva roga su očigledno bili prvobitni simbol moći suverea; na egipatskim spomenicima, glave oboženih vladara obično nemaju više od dva roga koji pokazuju njihovu moć. Budući da je Nevrodov suverenitet bio zasnovan na fizičkoj snazi, dva roga bika su bili simboli te fizičke snage. U skladu sa ovim, u Sanchuniathon-u čitamo da je "Astarte na svoju glavu stavila glavu bika kao simbol pripadanja plemstvu". Međutim, pojavila se druga viša ideja, i izraz te ideje je viđen u simbolu tri roga. Taj ukras za glavu se vremenom doveo u vezu sa kraljevskim rogovima. U Asiriji je kruna sa tri roga bila jedan od "svetih simbola" koji predstavljaju moć koja je božanskog porekla – tri roga su očigledno označavala moć trojstva. Ipak, postoje indicije da je traka sa rogovima, bez kape, u antičko vreme bila korona ili kraljevska kruna. Kruna koju nosi hinduistički bog Višnu, u svom obličju ribe, je samo otvoreni krug ili traka na kojoj se nalaze tri roga, sa kuglicom na vrhu svakog roga (slika 8). Sva obličja su predstavljena sa krunama koje su izgleda oblikovane poput ove, i sastoje se od osnove sa tri šiljka, u kojima Sir William Jones prepoznaje etiopljansku ili partansku krunu. Otvorena tiara Agni, hinduističkog boga vatre, na svom donjem delu sadrži dva roga, koji su načinjeni na isti način kao i asirski, pokazujući antička verovanja i to odakle potiču. Umesto tri roga, listovi sa tri roga su uvedeni kao zamena (Slika 9); i tako je traka sa rogovima postepeno prerasla u savremenu krunu sa tri lista, ili druge poznate trolisne ukrase.

slika br. 9

Među američkim indijancima očigledno postoji nešto potpuno analogno vavilonskom običaju nošenja ogova; prilikom "plesa bizona" glava svakog plesača je ukrašena rogovima bizona; i treba posebno pomenuti da "Satirski ples",* ili ples Satira u Grčkoj, izgleda odgovara ovoj indijanskoj svečanosti; budući da su satiri rogata božanstva, pa su i oni koji su podražavali njihov ples morali imati glave koje su bile imitacije njihovih.

* BRYANT. Satiri su pratioci Bakusa i "igrali su sa njim" (Aelian Hist.) Kada se uzme u obzir ko je bio Bakus, i da je njegov uzvišeni epitet "bogati", rogovi "Satira" se pojavljuju u pravom svetlu. Zbog miterioznih razloga Satirov rog je obično koziji rog, ali je prvobitno morao biti isti kao i Bakusov.

Stoga, kada pronađemo običaj koji je jasno zasnovan na obliku izražavanja koji karakteriše region u kome je postojala Nevrodova moć, koji se javlja u toliko razločitih zemalja koje su veoma udaljene jedna od druge, gde se taj oblik izražavanja ne upotrebljava u običnom životu, možemo biti sigurni da postojanje takvog običaja nije posledica čiste slučajnosti, već da pokazuje široku rasprostranjenost uticaja koji se svuda širio iz Vavilona, od vremena kada je Nevrod "počeo da bude moćan na zemlji".

Postoji još jedan način, pored "roga", na koji se simbolizuje Nevrodova moć. Sinonim za Gheber, "Moćni", je bio "Abir", dok je "Aber" takođe oznaavao "krilo". Nevrod, kao poglavar i kapetan ovih ratnika, kojima se okružio, i koji su bili sredstvo za uspostavljanje njegove moći, on je bio "Baal-aberin", "Gospodar moćnih". Ali "Baal-abirin" (izgovara se skoro na isti način) označava "Krilatog",* pa je stoga kroz simbole on bio predstavljan, ne samo kao bik sa rogovima, već u isto vreme kao bik sa rogovima i krilima – što pokazuje ne samo da je sam moćan, već da se pod njegovom komandom nalaze moćni, koji su spremni da njegovu volju sprovedu u delo, i da unište svako suprotstavljanje njegovoj moći; i kako bi se naglasila veličina njegove moći, on je predstavljan sa velikim raširenim krilima.

* Ovo je u skladu sa posebnim orijentalnim idiomom, za koji postoji mnogo primera. Dakle, Baal-aph, "gospodar besa" označava "besnog čoveka"; Baal-lashon, "gospodar jezika," "elokventnog čoveka"; Baal-hatsim, "gospodar strela," "strelca"; i na sličan način, Baal-aberin, "gospodar krila," označava "krilatog."

slika br. 10

Na ovaj način predstavljanja oćnih kraljeva Vavilona i Asirije, koji podražavaju Nevroda i njegove naslednike, postoji aluzija u Isaiji 8:6-8 "Što ovaj narod ne mari za vodu siloamsku koja teče tiho, i raduje se Resinu i sinu Remalijinom, Zato, evo, Gospod će navesti na njih vodu iz reke silnu i veliku, cara asirskog i svu slavu njegovu, te će izaći iz svih potoka svojih, i teći će povrh svih bregova svojih, I navaliće preko Jude, plaviće i razlivaće se i doći do grla, I KRILA ĆE JOJ RAŠIRITI preko svekolike zemlje tvoje, Emanuilo!" Kada pogledamo figure kao što su one ovde predstavljene čitaocu (Slike 10), sa scojim čiroko raširenim krilima, koja simbolizuju asirskog kralja, to daje živopisnost i snagu nadahnutim rečima proroka! I kako je samo jasno, da rašrena KRILA asirskog monarha "preko cele Emanuilove zemlje" imaju veoma simboličko značenje o kome sam već pisao – zauzimanje zemlje od strane "moćnih", ili naoružanih ljudi, koje kralj vavilona vodi sa sobom u invaziju! Znanje o načinima predstavljanja Asirskih monarha, i značenja tog predstavljanja, daje dodatnu snagu priči o snu Cyrus-a Velikog, koju je ispričao Herodot. Cyrus je, po istoričarima, sanjao da je video sina jedne od svojih princeza, koja je u to vreme bila u udaljenoj provinciji, sa dva velika "krila na njegovim ramenima, od kojih je jedno zaklanjalo Aziju, a drugo Evropu", iz čega je odmah zaključio da on organizuje pobunu protiv njega. Simboli vavilonaca, čija je prestonica Cyrus zazeta, i čiju je moć nasledio, u mu bili u potpunosti poznati; i ako su "krila" simboli suverene moći i njihovo posedovanje označava posedovanje moći, ili vojske carstva, lako je videti kako je veoma prirodno da se svaka sumnja u nelojalnost kod osobe u pitanju javlja u na način koji je povezan sa tim, u snovima onoga koji gaji te sumnje.

Sada, samo razumevanje ovog dvosmislenog značenja "Baal-aberin" može objasniti zapanjujuću izjavu Aristofana, da su na početku sveta "ptice" prve stvorene, a posle njihovog stvaranja je došla "rasa blagoslovenih besmrtnih bogova". Ovo se smatralo kao ateistična ili besmislena izjava pesnika, ali, kada se primeni pravi ključ, otkriva se da sadrži značajnu istorijsku činjenicu. Treba imati na umu da "ptice" – odnosno "krilati" – simbolizuju "Gospodare moćnih" i tada je značenje jasno, ljudi su prvo "bili moćni na zemlji", a zatim su "Gospodari" ili vođe "moćnih" oboženi. Poznavanje mitskog smisla ovog simbola takođe objašnjava poreklo priče o Perseju, Jupiterovom sinu, koga je čudesno rodila Danae, koji je uradio čudesne stvari, i koji je putovao iz zemjle u zemlju na krilima koja su mu božanski podarena. Ovo takođe baca svetlo na simboličke mitove koji se odnose na Bellerophon-a, i dela koja je izveo na svom krilatom konju, i njegovom katastrofalnom kraju; kako je visoko poleteo i kako je strašan bio njegov pad; i Ikara, Dedalovog sina, kome su se, dok je leteo na krilima povezanim voskom preko Ikarovog mora, krila istopila zato što se suviše približio suncu, i tako je more u koje je navodno pao dobilo ime. Sve priče se odnose ma one koji su koračali, ili su trebali da koračaju, stopama Nevroda, prvog "Gospodara moćnih", i koji je predstavljen sa krilima.

Zapanjujuće je da, iz pasusa na koji se Aristofan već pozvao, a koji govori o pticama, ili "krilatima", koji su stvoreni pre bogova, saznajemo da je onaj od koga potiču i "moćni" i bogovi, niko drugi do krilati dečak Kupidon. *

* Aristofan kaže da je Eros ili Kupidon stvorio "ptice" i "bogove" tako što je "pomešao sve stvari". Ovo očigledno ukazuje na značenje imena Vil, koje u iso vreme označava "onoga koji meša" i "posramljenog". Ime prvobitno pripada Nevrodovom ocu, ali, budući da se sin predstavlja i identifikuje sa ocem, imamo dokaze da su sin i drugi nasledili ime.

Kupidon, Venerin sin, u mističnoj mitologiji zauzima, kao što će kasnije biti pokazano, isto mesto kao što je i Nin, ili Ninus, "sin" imao kod Rhea-e, majke bogova. Budući da je Nevrod nesumnjivo bio prvi od "moćnih" posle potopa, ova Aristofanova izjava, da je dečak-bog Kupidon, i sam krilat, stvorio sve ptice ili "krilate", dok je zauzimao stu poziciju kao i Nin ili Ninus, "sin", pokazuje da se Ninus i Nevrod takođe identifikuju. Budući da je ovo očigledno pesnikovo značenje, to je takođe, sa striktno istorijskog stanovišta, zaključak istoričara Apollodorus-a koji izjavljuje "da je Ninus Nevrod". Tada, u skladu sa identitetom Ninusa i Nevroda, na jednoj od najslavnijih vavilonskih skulptura pronalazimo Ninusa i njegovu ženu Semiramidu, predstavljene kako aktivno učestvuju u lovu – "Semiramida koja nosi tobolac" je odgovarajući pratilac "moćnog Lovca pre Gospodara".

Ala-Mahozim: Ime "Ala-Mahozim" se nikada, koliko ja znam, ne pronalazi ni kod jednog neinspirisanog antičkog autora, a u Svetom Pismu se nalazi samo u proročanstvima. Uzimajući u obzir da se u proročanstvima uvek ostavlja izvesna doza nejasnosti pre događaja, iako se daje dovoljno svetla da se ispravni njime vode, nije čudo da se za opisivanje datog božanstva koristi neobična reč. Ali, iako se ne pronalazi tačno ime, imamo sinonim koji vodi poreklo od Nevroda. U Sanchuniathon-u za "Astarte koja putuje po svetu" se kaže da je otkrila "zvezdu koja pada kroz vazduh, koju je uzela i odnela ma sveto ostrvo Tir". Da li je ova priča o padajućoj zvezdi samo još jedna verzija pada Mulciber-a sa neba, ili Nevroda sa svog visokog položaja? Kako smo već videli Macrobius pokazuje da je priča o Adonisu –uplakanom – koja je omiljena u Fenikiji, potekla iz Asirije. Ime velikog boga na svetom ostrvu Tiru, kao što je već poznato, je Melkart (KITTO'S Illus. Comment.), ali ovo ime, preneto sa Tira u Kartaginu, a odatle na Maltu (koja je naseljena sa Kartagine), gde se nalazi na spomenicima do danas, baca dosta svetla na temu. Ime Melkart je po nekima izvedeno iz Melek-eretz, ili "kralj zemlje" (WILKINSON); ali način na koji je prikazano na Malti pokazuje da je to zapravo Melek-kart, "kralj utvrđenog grada." Kir, isto što i velški Caer, iz Caer-narvon, označava "zid koji opasuje", ili "potpuno opasani grad"; a Kart je ženski rod iste reči, i pronalazu se u različitim oblicima imena Kartagina, koje je ponekad Car-chedon, a ponekad Cart-hada ili Cart-hago. U Knjizi Izreka pronalazimo blagu varijaciju ženskog oblika reči Kart, koja se izgleda koristi za označavanje bedema ili utvrđenja. Pa u (Izrekama 10:15) čitamo: "Bogatstvo bogatog čoveka je jak grad (Karit), odnosno, njegovi jaki bedemi ili odbrana". Melk-kart, "kralj utvrđenog grada", tada prenosi isto značenje kao i Ala-Mahozim. U GRUTER'S Inscriptions, koje je citirao Bryant, takođe pronalazimo naziv dat Marsu, rimskom bogu rata, koje se potpuno podudara sa značenjem onoga koje je dato Melkart-u. Već imamo dosta razloga da zaključimo da je original Marsa bio Nevrod. Naziv na koji se ja pozivam potvrđuje ovaj zaključak i nalazi se na rimskom zapisu u Španiji. Taj natpis pokazuje da je hram posvećen "Mars Kir-aden," gospodaru "Kira", ili "utvrđenog grada." Rimsko C, kao što je dobro poznato, je tvrdo, kao K; a Adon, "Gospodar" je takođe Aden. Sada, sa ovim tragom koji nas vodi, možemo konačno odgonetnuti ono što je jako zbunjivalo mitologe u pogledu imena Mars Quirinus koje se razlikuje od Mars Gradivus. K u Kir je ono što se na hebrejskom ili vavilonskom naziva Koph, drugačije slovo od Kape, i često se izgovara kao Q. Quir-inus, stoga, znači "ono što pripada utvrđenom gradu", i odnosi se na bezbednost koju gradu daju zidovi koji ga okružuju. Gradivus, sa druge strane, potiče od "Grah", "sukob" i "divus"m "bog" – različit od Deus, za koga je već pokazano da je vavilonski izraz; pa stoga označava "Boga bitke". Oba naziva u potpunosti odgovaraju Nevrodu kao velikom graditelju gradova i velikom ratniku, i u FUSS'S Antiquities imamo značajne dokaze da su ta dva karaktera istaknuta imenima. "Rimljani su", on govori, "obožavali dva idola te vrste (odnosno bogove pod imenom Mars), od kojih se jedan zvao Quirinus, zaštitnik grada i njegovog mira, a drui se zvao Gradivus, željan rata i ubijanja, čiji se hram nalazio izvan granica grada."