Ko su Adventisti?
Osnivač Adventista William Miller predvidio je Hristov povratak 1831. godine, a kasnije 1844. godine.
Biblija kaže:
On im reče: Nije vaše da znate vremena ili rokove koje je Otac odredio svojom vlašću (Djela 1:7)
1847. godine Ellen White je vidjela u viziji dvije ploče od 10 zapovijesti. Po njoj je poseban zakon bio četvrti koji se odvajao od ostalih.
Biblija kaže:
Jedan razlikuje dan od dana, a drugi smatra da su svi dani jednaki; neka je samo svaki potpuno uveren u svoje mišljenje. Ko polaže na izvestan dan, čini to Gospodu, a ko jede Gospodu na slavu jede, jer Bogu zahvaljuje; i koji ne jede Gospodu za ljubav ne jede, te i on zahvaljuje Bogu. (Rimljanima 14:5-6)
Novi zavjet potvrđuje od deset zapovijesti samo devet.
1. Obožavanje Boga JHVH → 50 puta
2. Izbjeći idolopoklonstvo → 12 puta
3. Ne zloupotrebljavati ime Boga JHVH → 4 puta
4. Svetkujte subotu → 0 puta
5. Dati čast roditeljima → 6 puta
6. Ne ubijati → 6 puta
7. Ne učiniti preljubu → 12 puta
8. Ne krasti → 16 puta
9. Ne svjedočiti lažno → 4 puta
10. Ne poželjeti tuđe → 9 puta
Nema zapovijesti o suboti u Novome zavjetu za Hrišćane, naprotiv.
Biblija kaže:
Da vas, dakle, niko ne osuđuje za jelo, ili za piće, ili za kakav praznik, ili mladinu, ili subotu; ovo je sve samo sen onoga što će doći, a stvarnost je Hristos. (Kološanima 2:16-17)
Adventisti tvrde da je nedeljno slavljenje antihrišćanski (Danijel 7:25).
Biblija kaže:
Svakodnevno su bili stalno i jednodušno u hramu, lomili su hleb po kućama, primali su hranu s radošću i prosta srca, (Djela 2:46). A kad smo se u prvi dan nedelje sastali da prelomimo hleb, Pavle im je propovedao; kako je nameravao sutradan da otputuje, produži govor do ponoći. (Djela 20:7)
Adventisti tvrde da zapovijesti o suboti važe i za Hrišćane.
Biblija kaže:
Zato će čuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujući subotu od kolena do kolena zavetom večnim. To je znak između mene i sinova Izrailjevih doveka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se. (2. Mojsijeva 31:16-17)
I subote svoje dadoh im da su znak između mene i njih (Jevreji) da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem. (Ezekilj 20:12)
A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša novi zavet mojom krvi koja se za vas proliva. (Luka 20:22)
Subota je vječni savez između Jevreja i Boga JHVH. To je znak za Izrael. Isusova krv je znak novoga saveza.
Adventisti tvrde da je zapovijest o suboti najvažnija zapovijest i mjerilo vjere.
Biblija kaže:
I pristupi jedan od književnika koji ih je čuo kako se prepiru, znajući da im je dobro odgovorio, zapita ga: koja je prva od svih zapovesti? Isus odgovori da je prva: »Slušaj, Izrailju, Gospod Bog naš - jedini je Gospod, (Marko 12:28-29)
A on mu reče: »Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom mišlju svojom«. Ovo je najveća i prva zapovest. (Matej 22:37-38)
Blagodat Božiju ne odbacujem; jer ako pravednost dolazi posredstvom zakona, onda je Hristos uzalud umro. (Galaćanima 2:21)
Odvojili ste se od Hrista vi koji se zakonom opravdavate, otpali ste od blagodati. (Galaćanima 5:4)
Proročica Ellen White je prorekla događaje koje se nijesu ispunile. Oni su jednostavno uklonjene iz njenih spisa.
Biblija kaže:
Šta bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je reč koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se (5. Mojsijeva 18:22)
Vizije Ellen White nisu u skladu s Biblijom.
Biblija kaže:
Ništa ne dodaj k rečima Njegovim, da te ne ukori i ne nađeš se laža. (Izreke 30:6)
Jer svedočim svakome koji čuje reči proroštva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj; (Otkrivenje 22:18)
Adventisti tvrde da su spisi Ellen White cjelovitiji i savremeniji od Biblije.
Biblija kaže:
Ništa ne dodajte k reči koju vam ja zapovedam, niti oduzmite od nje, da biste sačuvali zapovesti Gospoda Boga svog koje vam ja zapovedam. (5. Mojsijeva 4:2)
Adventisti tvrde kada je Isus Hrist rođen, on je naslijedio grešnu prirodu.
Biblija kaže: Jer Onog koji ne znaše greha nas radi učini grehom, da mi budemo pravda Božja u Njemu. (2. Korinćanima 5:21)
Adventisti tvrde da je Isus 1844 . godine otišao u Božiji hram. Do tada, svi grijesi su zapisani. Od tada Isus moli svojega OCA da oprosti grešnicima.
Biblija kaže:
A kad primi Isus ocat reče: Svrši se. I priklonivši glavu predade duh (Jovan 19:30)
Pa i vas koji ste nekada bili otuđeni i neprijateljski nastrojeni svojim smeranjem u zlim delima, sada je izmirio smrću njegovog ljudskog tela, da vas svete, neporočne i besprekorne postavi preda se, (Kološanima 1:21-22)
I vas, koji ste bili mrtvi zbog prestupa i neobrezanja vaše ploti, oživeo je zajedno s njim, oprostivši nam sve prestupe (Kološanima 2:13)
Adventisti tvrde da je desetak (10 posto prihoda) božanska zapovijest.
Biblija kaže:
Svako neka daje kako je u srcu odlučio, ne od žalosti ili od moranja; jer Bog voli radosnog davaoca. (2. Korinćanima 9:7)
Adventisti tvrde da je krštenje potrebno za spasenje.
Biblija kaže:
I reče mu Isus: Zaista ti kažem danas, bićeš sa mnom u raju. (Krivac nije bio kršten) (Luka 23:43)
Adventisti tvrde da se nečista životinja ne smije jesti.
Biblija kaže:
Ali jelo nas ne postavlja pred Bogom: jer niti ćemo biti veći ako jedemo, ni manji ako ne jedemo. (1. Korinćanima 8:8)
Znam i uveren sam u Hristu Isusu da ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je pogano, onome je pogano. (Rimljanima 14:14)
Adventisti tvrde da konzumiranje alkohola nije dopušteno.
Biblija kaže:
A trećega dana beše svadba u Kani galilejskoj, i majka Isusova beše onde. Pozvaše na svadbu i Isusa i njegove učenike. I kad je nestalo vina, reče Isusova majka njemu: nemaju vina. Isus joj pak reče: šta ja imam s tobom, ženo? još nije došao moj čas. Majka njegova reče slugama: što god vam kaže, učinite. A onde beše šest kamenih sudova po propisu judejskog čišćenja, koji su zahvatali po dva ili tri metrita. Reče im Isus: napunite sudove vodom. I napuniše ih do vrha. Tada im reče: zahvatite sad i nosite trpezaru. I odneše. A kad trpezar okusi vodu koja je postala vino - i nije znao otkuda je, a sluge koje su zahvatile znale su - pozva trpezar mladoženju i reče mu: svaki čovek iznosi prvo dobro vino, a kad se opiju - onda slabije; ti si čuvao dobro vino do sada. Ovo učini Isus u Kani galilejskoj kao početak čuda i objavi svoju slavu, te učenici njegovi poverovaše u njega. (Jovan 2:1-11)
Više ne pij vode, nego pij po malo vina, želuca radi svog i čestih svojih bolesti. (1. Timotejeva 5:23)
Među Adventistima ima sigurno puno iskrenih vjernika. Ako si Adventista zapitaj se da li je tvoje vjerovanje u skladu sa Novim savezom Isusa Hrista. I Avram nije svetkovao subotu ili razmišljao šta smije da jede, jer je zakon došao 430 godina nakon Avrama.
A obećanja su rečena Avraamu i njegovom potomstvu. Ne kaže: »i potomcima«, kao mnogima, nego kao jednom: »i tvom potomku«, koji je Hristos. Nego ovo velim: zakon, koji je postao posle četiri stotine i trideset godina, ne poništava zavet koji je Bog pre potvrdio, niti uništava obećanja. Jer ako nasledstvo dolazi od zakona, ne dolazi više od obećanja; Bog ga je, međutim, obećanjem darovao Avraamu. Šta će onda zakon? On je određen posredstvom anđela, rukom jednog posrednika, pa je poradi prestupa dodat - dok ne dođe potomak kome je obećanje dano. (Galaćanima 3:16-19)
Zakon ima jasan početak (430 godina posle Avrama) i jasan kraj (smrt Isusa na krstu). Ja nijesam pristalica igranje na dvije svadbe (zakon i milost). Ne postoji spas kroz milosti i spas kroz zakon. Zakon je sijenka (Galaćanima 2:17) i kletva (Galaćanima 3:13). Isus je ispunjenje zakona (Matej 5:17) i on se držao toga zakona jer je bio pod zakonom (Galaćanima 4:4) do svoje smrti. Danas ima onih koji žele kao Isus da budu pod zakonom (Galaćanima 4:21).
Već u Starome zavjetu prorok govori o jednom novom savezu:
Sklopit ću s njima zavjet mira; bit će to vječan zavjet s njima. Utvrdit ću ih i umnožit ću ih. Prebivalište moje bit će kod njih. Ja ću biti Bog njihov, i oni će biti narod moj. Tada će narodi spoznati, da sam ja, Gospod (JHVH), taj, koji posvećuje Izraela, kad svetište moje bude u sredini njihovoj dovijeka. (Ezekilj 37:26-28, vidi Jeremija 31:33)
Ko traži spas preko zakona izgubio je Hrista. Novi savez je jači od Staroga saveza i treba da vjerujemo Pavlovim riječima.
Hristos nas je oslobodio za slobodu. Stojte, dakle, čvrsto i ne potčinjavajte se opet ropskom jarmu. Vidite, ja Pavle, kažem vam: ako se obrežete, Hristos vam neće ništa pomoći. I ponovo svedočim svakom čoveku koji se obrezuje - da je dužan da izvrši sav zakon. Odvojili ste se od Hrista vi koji se zakonom opravdavate, otpali ste od blagodati. Jer mi pomoću Duha na osnovu vere očekujemo nadu da ćemo biti pravedni. Jer u Hristu Isusu niti što vredi obrezanje niti neobrezanje, nego vera koja se kroz ljubav pokazuje delotvorna. (Galaćanima 5:1-5)
Dodatni problem je buduće Mesijino Carstvo. Adventistički proroci vjeruju da će samo Sotona na zemlji da živi. Da li to piše u Bibliji? Pročitajte u download sekciji Buzzard: Mesijino buduće Carstvo - Rešenje zagonetke Novog zaveta. Ako niko neće da živi na zemlji, onda je uklonjen tron Davida i time tron Isusa iz Jerusalima. [1]
Zanimljiva je činjenica, da na samom početku Adventisti nijesu vjerovali u Trojstvo.[2] James White je izjavio 1852. godine o Trojstvu "o onom starom absurdnom stajalištu da je Isus vječni Bog". [3] James White je 1855. godine napisao članak sa naslovom "Propovijedaj Riječ" u Review and Harold. U kontekstu na 2. Korinćanima 4:4 je napomenuo da će se vjernici okrenuti bajkama umjesto istine i kao primjer pomenuo Trojstvo koje odbija ličnost Oca i njegovoga Sina. Joseph Bates je 1868. godine napisao što se Trojstva tiče da je za njega nemoguće da je Isus Hrist svemoćni Bog. Osnivači Adventističke Crkve Joseph Bates i James White su bili predhodno članovi tzv. Christian Connection Church. Ta crkva nije učila dogmu o Trojstvu. Uriah Smith je 1865. godine napisao na stih Otkrivenje 3:14 da Isus ima početak pored vječnoga Boga. [4] 1881. godine je došlo do modifikacije teksta, gdje je relativisao svoj stav. U načelima adventističke vjere (Fundamental Principes, taught and practised, by The Seventh-Day Adventists) od 1872. godine piše pod broj I. da ima samo jedan Bog i pod broj II. da ima samo jedan gospod Isus Hrist. [5] Godine 1931. je došlo do promjene. Tu je prvi put spomenuto Trojstvo u načelima vjere pod broj 4 i 5. Na generalnoj konferenciji 1980. godine u Dallasu je potvrđeno vjerovanje u Trojstvo. Bivši propovjednik J.S. Washborn je upozorio od 1930. godine adventističke vjernike da "Doktrina Trojstva je strašni paganski apsurd i da je Isus eliminisan od svog položaja kao božanskog Spasitelja i Posrednika. Biblija je vrlo jasna i jednostavna u odnosu na temu Božanske Osobe. Starac, Otac je od vječnosti (Danilo 7:9+13)". [6] Citirano kod adventističkog profesora teologije za crkvenu istoriju George R. Knight.
Baptističkog propovednika Vilijama Milera u svom razvoju su značajno podržavali masoni. Ovo proizilazi iz Milerove biografije „Božje čudno djelo“ američkog istoričara Dejvida Roua [7]. Miler je očekivao da će se smak svijeta dogoditi 1843/44. godine i ta najava je pokrenula nacionalni pokret. Iz religioznog pokreta kasnije su nastale razne adventističke crkve. Kasniji propovjednik pronašao je ključne ljude, koji su doprineli Milerovom društvenom usponu od običnog farmera do poštovane ličnosti, u masonskoj loži. Milerovi zapisi u dnevniku pokazuju da je sa deset godina prisustvovao sastanku masona u malom gradu Hemptonu (Njujork) januara 1793. godine. Miler se kasnije pridružio loži "Morning Star" br. 27 u susjednom gradu Poltni (Poltney). Dokazi govore da je tamo postao i velemajstor masona.
Kroz ložu Miler je naišao na prihvatanje u višim krugovima. Poltnijev osnivač, Tomas Ešli, postao je Milerov najbliži pouzdanik. Ešli mu je dao pristup u politici i društvu. Miler je pronašao interesovanje za filozofiju i nauku, postao je demokrata i političar. Niz izabranih funkcija koje je obavljao označio je njegov društveni uspon. Takođe je razvio interesovanje za kalendarske proračune. Povukao se iz baptističke crkve, kojoj je ranije pripadao. Smatrao je sebe deistom i čitao je Voltera, Hjuma i Pejna.
Miler je služio kao kapetan u Britansko-američkom ratu. Kada se vratio 1815. godine, traumatska ratna iskustva gurnula su ga u duboku mentalnu krizu. Vratio se baptističkoj vjeri i od tada je na Bibliju gledao kao na Riječ Božiju, koju je intenzivno proučavao. Zbog svog autodidaktičkog proučavanja starozavetne knjige Danila, on je od 1818. bio uvjeren da će svjetska istorija uskoro doći do kraja i da je povratak Isusa Hrista neizbježan. Ali tek 1831. u propovjedima je javno govorio o skorom Hristovom dolasku. Godinu dana kasnije objavio je svoje prve novinske članke na ovu temu. Brzo je pronašao brojne sljedbenike širom Sjeverne Amerike. Na vrhuncu njegovog rada, postojalo je 48 nezavisnih mileritskih novina u Sjedinjenim Državama. Miler je izazvao nacionalni pokret.
Njegovo obnovljeno okretanje baptizmu nakon rata nije u početku spriječilo Milera da ostane član masonske lože. Tek kada je Miler došao u javnost sa svojom porukom o skorom Hristovom povratku, dovedena je u pitanje njegova dugogodišnja pripadnost masonima. Od kraja rata postojao je snažan antimasonski pokret u hrišćanskim crkvama, koji je posebno rastao u godinama 1826-1836. Masoni su bili u unakrsnoj vatri kritike. Za njih se govorilo da imaju elitističko ponašanje i tajno vrše vlast nad politikom i pravosuđem. U još mladim protestantskim crkvama postojao je strah da masoni žele da osnuju jaku nacionalnu crkvu po britanskom modelu, koja bi potom mogla da bude usmjerena protiv slobodnih crkava. Strah od ujedinjene crkve bio je veliki. Čežnja za vjerskom nezavisnošću dovela je bezbroj imigranata u SAD. Mnogi Amerikanci su stoga smatrali masone neamerikancima i nehrišćanima. Protivnici masonerije su se organizovali i pozvali crkvene zajednice da preduzmu akciju protiv masona u njihovim redovima.
Talas antimasonskog neprijateljstva takođe je doveo Milera u nevolje. Septembra 1831. izjavio je da istupa iz lože. Međutim, na ovaj korak ga nije navelo unutrašnje okretanje od masonerije. Umesto toga, njegova motivacija je bila da bude pažljiv prema „osećanjima moje braće u Hristu“, kako je Miler napisao. Ipak, zbog dugogodišnjeg članstva u loži morao je da se brani nekoliko godina od napada. U toku spora, Miler je 1833. konačno dao preporuku da crkvene zajednice vide masoneriju kao zlo. Ipak, Milerov sin Vilijam S. je 1850. pisao o svom sada pokojnom ocu da je „svog najbližeg povjerenika iz masonskog kruga, Tomasa Ešlija, uvijek smatrao nekom vrstom oca“.
Bez povezivanja sa masonima, bivši farmer Vilijam Miler teško da bi mogao da pokrene pokret koji je pronašao stotine hiljada sljedbenika. Tek zahvaljujući podršci braće iz lože, Miler je dobio humanističko obrazovanje. To mu je značajno proširilo vidike, omogućilo mu da samostalno razmišlja i omogućilo mu da preuzme društvenu odgovornost. Stoga se ne samo Milerovo obnovljeno okretanje baptizmu i njegovo samouko proučavanje Biblije treba posmatrati kao preduslovi za nastanak Milerovog pokreta, već i njegovo formativno iskustvo među masonima.
[1] Ellen White, The Great Controvery, str. 739
[2] Meyers Konversations Lexikon, 1893, str. 148
[3] White, James, Day Star, 24. Januar 1846, citirano kod Knight, G., Nije bilo uvijek tako, str. 105
[4] Uriah Smith: Thoughts, Critical and Practical, on the Book of Revelation str. 74
[5] Načeli vjere 1872. godine (pdf)
[6] George R. Knight: A Search For Identity: The Development of Seventh-day Adventist Beliefs (Adventist Heritage Series), str. 146
[7] David Rowe: God's Strange Work: William Miller and the End of the World