Kada su ljudi veliki a Bog mali

Uvod

Bio je faca u gradu i ovako šmekerski tip. Uvijek markirana roba, zlatni satovi, najnoviji mobilni, skupocjena auta itd. Loše se osjećao ako slučajno nije sve naj-naj na njemu.

Kako pobijediti takve osobe?
Uzmi mu mobilni i pobijedio si cijeloga čovjeka. Radi se o nekoj vrsti modernog Simsona, samo da se snaga u ovome slučaju ne nalazi u kosi nego u telefonu.

Naravno da nije problem u samome telefonu, ali je problem u tome da mi dodajemo stvarima i ljudima toliki značaj, da postanemo zavisni od toga. Zapitaj se da li se plašiš od ljudi koji imaju više para, moći, znanje, harizmu itd. od tebe?

U poslanici Rimljanma piše da smo pravedni kroz vjeru Isusa Hrista. Ne treba da razmišljamo šta drugi misle i da se plašimoda slučajno ne ispunimo njihove ljudske norme i poglede na svijet. Znači da smo djeca Božija i to je odlično. Ponekad nam kao hrišćanima nije dovoljno da nas Isus voli nego tu ljubav tražimo naprimjer i od ostalih. Osjećamo se kao rezervoar ljubavi koji stalno mora da se puni. Pa kad se isprazni mislimo da imamo rupu u tom rezervoaru Ljudi ili stvari koje nam trebaju, vladaju nad nama.

Strah od ljudi u Bibliji ima širi značaj. Imati stah od nekoga, nekome se diviti, nadvladanje, oslanjanje na nekoga i time postati zavisan. Znači neko je u stanju da nas kontroliše. Strah od ljudi je dio našega bića. Da bi znali gdje su korijeni straha od ljudi trebamo postaviti prava pitanja. Ko ima strahopoštovanja prema Bogu ne strahuje od ljudi. Zadatak koji nam Bog daje jeste da manje koristimo ljude za naše svrhe, nego da ih više volimo.

Zašto se plašimo od ljudi?

Biblija nabraja tri razloga zašto se plašimo od ljudi:
1. Omalovažavanje, poniženje
2. Odbacivanje, prezir
3. Napadanje, prijetnje...

Sve te razloge možemo svrstati u strah od ljudi za koje mislimo da su veći i moćniji od Boga.

"Strašljiv čovjek meće sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biće u visokom zaklonu." (Priče 29,25)

Izraelski narod je trebao preuzeti obećanu zemlju, ali su ipak morali proći kroz pustinju. Poslati su špijuni da ispitaju situaciju u zemlju hanansku. Kada su se vratili javili su da tamo teče med i mlijeko, "ali su jak narod, radovi tvrdi i veliki" (4 Moj. 13,29)
Mojsije ih je ohrabrio i rekao da se ne plaše ali narod ga nije slušao. Bog ih je kaznio za njihovu nevjeru.
Prvi kralj Izraela Saul se plašio od toga da ga ljudi odbiju. Prorok Samuil je poslat od Boga da Saulu to javi. (1 Sam. 15,24)
Farizeji su se plašili od naroda kako će reagovati ako priznaju Hrista. Važnija im je bila slava ljudska nego Božija. (Jov. 9,43)

Koliko se puta nama desilo da smo ćutali ako smo mogli da svjedočimo o Hristu jer smo se plašili da će nas ismijavati ili omalovažavati. Apostol Pavle nije htio da se sviđa ljudima i nije prilagodio jevađelje ljudskim pogledima. Rekao je i svojim vjernicima u crkvenim zajednicama da slijede njega kao što on slijedi Hrista. (1 Kor. 4,6 / 1 Sol. 1,6)

Tragičan primjer je apostol Petar kada je tri puta izdao Hrista i rekao da ga ne poznaje. Ta bolijest se nalazi u našim srcima. To važi i za najhrabrije među nama. Strah od ljudi je uvijek povezan sa nevjerom i neposlušnošću. Nijesu samo kipovi i pare problem. Posebno se radi o ljudima od koje pravimo lažne bogove. Mi im se "klanjamo" u nadi da će nam nešto dati što nam je potrebno. Strah od ljudi nas dovodi u situaciju da ne možemo da kontrolišemo naše emocije. Počinjemo povremeno da gubimo Boga iz našega vida.

I kralj David se bojao svojih neprijatelja, to je opisano u Psalmima. Međutim se njegov strah nalazio uvijek u Božijim parametrima. Problem postoji ako naš strah kompletno zaboravi na Boga. Strah od ljudi je elementarni dio našega grešnoga i propaloga bića.

Ako se nalazite u situaciji gdje ste izloženi ljudskome strahu onda budite sigurni da vas Bog nikad neće ostaviti samog. Nepravedni su prokleti pred Bogom. Mi kao vjernici smo pozvani da služimo Gospodu a ne da kukamo oko toga šta nam nevjernici čine. Stari Zavjet nam kaže da moramo da se odlučimo između straha od ljudi ili straha od Boga. Ako Gospod dobije to mjesto koje On zaslužuje u našemu životu, onda stare veze mogu biti uništene.

Jedna ružna posljedica demokratije jeste značaj individualizma. Individualizam ima duboke korijene u demokratiji, to su riječi poznatog politologa i istoričara Alexis de Tocqueville. Individualizam slabi kao prvo moral javnoga života. Dugoročno uništava sve vrline i na kraju postaje goli egoizam. Porok egoizma je toliko stara kao i ovaj svijet.

Jedan drugi fenomen je značaj osjećanja. Neki će reći da kada se mole Bogu, žele da osjete Njegovu bliskost. Namjera molitve nije da osjećamo Boga. U molitvi se radi o Bogu i Njegovim namjerama a ne o našim osjećanjima. A šta bi neko uradio ako jednom prilikom ne osjeti Boga? Jednostavno treba se moliti u vjeri. Ako osjećanja postaju značajnija od vjere, onda i ljudi postaju značajniji i Bog gubi na značajnost.

"Ljudi idu u crkvu ali hrišćanin postati i ostati je postalo sporedna stvar" (Sören Kierkegaard).

Poznata je teorija Abrahama Maslova o psihološkim potrebama. On objašnjava kako postoji piramida potreba koje nosimo u sebi od rođenja. Što se naših potreba tiče nezasićene potrebe prave -u nekome smislu- čovjeka bolesnim. Te teorije o deficitu uspijevaju samo u društvima gdje je individualnost važnija od zajednice i gdje je konsumiranje stil života. To je pogotovo problem Evrope i Amerike. Kada bi u Africi ili Aziji nekoga pitali o njihovim psihološkim potrebama oni vas vjerovatno nebi razumjeli. Postavlja se pitanje da li je čovjek zaista jedna čaša koja je pasivna ili djelujemo aktivno i odgovorno? Stvaraju se vještačke potrebe, da bi ih kasnije ljudima prodali. Savremeno doba nije religiozno nego terapeutsko. Ljudi ne teže za Božije spasenje, nega za trenutne iluzije o ličnim osjećanjima, tjelesnom zdravlju i duševnoj bezbijednosti.

Maslow i njegova teorija o ljudskim potrebama


Svijet želi da se plašiš od čovjeka. Kroz cijelu crkvenu istoriju se vidi strah crkve od državne sile. Stara crkva je bila pod pritiskom da se prilagodi svijetu. Jevreji su htjeli od jevađelja da naprave jednu zakonsku religiju koja je pravedna kroz djela (Kol. 2). Car Konstantin je sazvao razne koncile i sjeo na pozlaćenoj stolici kao poglavar crkve. Uvijek je došlo do raznih kompromisa i pritisaka u istoriji koji su crkvu uvele u sve teže stanje. Samo pogledajte vaše crkve i zapitajte se koliko ima veze sa izvornom Hristovom crkvom? U ljudskome strahu ćemo naći jedan od razloga ovoga stanja.

Nadvladati strah prema ljudima

Prvi korak izbjeći strah prema ljudima je strahopoštovanje prema Bogu. Ako Bog ispunjava to mjesto onda budite sigurni da će to ljudi učinjeti. Ti koji misle da stoje van jedne ili druge domene se nalaze u velikoj zabludi. Ne postoji nešto kao "neutralni" teren. Taj koji se plaši Boga, on se ničega na ovome svijetu ne plaši. Češće nam treba propovijed koja nas dovodi u situaciju da drhtimo pred Božijom Riječju (Isa. 66,5).

Strahopoštovanje prema Bogu znači da podliježemo Njemu i njegovim zakonima koje će nas dovesti do poslušnosti i na taj način možemo da rastemo u vjeri. Ne radi se o strahu u ljudskome smislu. "U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer strah ima muku. A ko se boji nije savršen u ljubavi." (1 Jov. 4,18). To strahopoštovanje je izraz ljubavi i slave prema Bogu, koje njemu pripadaju. Ti koji su imali priliku da dožive Božije prisustvo,mogu biti sigurni da će to što ih je dosada vezalo izgubiti svoju moć.

Naše srce ima razne strategije da ne priznaje to strahopoštovanje. To što je gijeh, preimenjujemo u nešto blaže. Preljuba je afera, nekako bolje zvuči. Pogledamo ponekad jedan pornić, ali smo uglavnom ok, Bog će da nam oprosti, ili? Uvijek ćemo naći izgovor, kao što ga je imao Adam. Jer nije on kriv, ako mu je Eva rekla da jede sa drveta života. Pa čak je i Eva imala izgovor, jer je na kraju zmija svu tu situaciju prouzrokovala. Uvijek su drugi krivi i grešni, nikada mi. Kao hrišćani moramo da se borimo protiv toga. Moramo da mrzimo bezbožne principe ovoga svijeta, mi moramo da mrzimo našu staru prirodu i mora da mrzimo đavola. Da bi uspjeli u tome treba nam Riječ Božija, Duh i tijelo Hristovo. Sve što bolje poznajemo našega Oca na nebu, sve manje će vladati ljudi nad nama.

Jedan dosta upadljiv primjer strahopoštovanja u Bibliji je Jov. Izgubio je svoju djecu, živinu, kuća spaljena i na kraju svega "I reče: Go sam izašao iz utrobe matere svoje, go ću se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje." (Jov 1,21). Jov je shvatio da je Bog Sveti Bog i da stoji izviše njega. On ne huli na Boga ili ga okrivljuje za to što mu se dešava, naprotiv. "Zato poričem, i kajem se u prahu i pepelu." (Jov 42,6). Pročitajte svaki dan po jedno poglavlje od knjige Jov i vaš strah od ljudi, muke, patnje, depresije, bijes, gorčina i na skoro sva pitanja će te naći odgovor.

Često se čuju kuknjave u smislu: "Ako bi me samo moja žena malo više voljela" "Ako bi samo imao malo veću platu" "Kad bi ovaj ili onaj imao više interesovanja za mene" itd. Šta želim da kažem? Punite moju praznu "čašu" pa ću onda biti srećniji. Puno pozdrava od Abrahama Maslova.

"Bojte se Gospoda, sveti Njegovi; jer koji se Njega boje, njima nema oskudice." (Psa. 34.9) Isus je govorio da se ne brinemo šta ćemo popiti, pojesi i oblačiti, naš nebeski Otac zna šta nam treba (Mat. 6,32).

Koje su zaista naše potrebe?

Riječ "potreba" može da se osloni na biološke (hrava, piće, ojdeću ...), psihološke (ljubav, sigurnost, priznanje, samopuzdanje ...) i duhovne (vjeru, svjetost, oproštaj, milost ...) potrebe.
U našoj kulturi se polazi od toga stanovišta da se čovjek sastoji od tijela, duše i duha. Po toj teoriji tijelo ima biološke potrebe, duša psihološke a duh duhovne. Ako neko ima biološke poteškoće ide kod doktora, ako ima psihološke onda ide kod psihologa a ako ima duhovne probleme ide kod svoga pastora ili svještenika.

Znači jednu trećinu mogu da obrade psiholozi. Sve to na prvi pogled zvuči logično da zemaljska psihologija može da popuni tu prazninu. Da li je ta podjela čovjeka zaista biblijski stav?

Dva stiha u Bibliji se najčešće koriste da bi se objasnila ta podjela na tri dijela (Jevr. 4,12 / 1 Sol. 5,23). Sa druge strane postoje dosta stihova koji govore i dodatno o srcu ili glavaku i mozga (Jevr. 4,12). Radi se o nakupljanju pojama da bi se isteklo cjelovitost. Sa druge strane se i često koriste u zamjeni.

Matej 10,28 govori da se sastojimo samo od dva elemenata. Isto tako piše i u poslanici Jakovljeva (Jak. 2,26). Duh i duša su razni pogledi jedne te iste stvari. Tako da se"duša" može koristiti kao sinonim naše slabe, zemaljske prirode a "duh" da naš život polazi od Boga. U biblijskom pogledu ne možemo govoriti o psiholoskim potrebama. Ne postoji neutralni teren, gdje bi se ustoličili psiholozi i njihove teorije.

U nama je usađeno da ljubimo jedni druge i da smo u zajednici sa drugima, Bog ne želi da je čovjek sam. Znači u nekome smislu jedni drugima trebamo. Jedno dijete koje dobije premalo ljubavi u svome životu imaće kroz to posljedice za cijeli život. Ali šta želimo da postignemo time? Želimo li da ispunimo naše želje ili želimo da služimo Bogu? Nije problem u tome da tražimo ljubav,nego koliko je tražimo i zašta.

Poruka Isusa Hrista nije da se bolje osjećamo. Isus želi da nas očisti naših egoističnih želja. Često neke naše želje upakujemo u neki biblijski stih ili lažemo sebe da nam je to Duh Sveti rekao. Isus nije prolio krv za tebe da bi tvoje samopuzdanje poraslo, nego da bi slavio Oca na nebesim, kroz to što te je oslobodio prokletstva grijeha. Ljubav je put, kroz koji možemo Hrista bolje slijediti i Oca slaviti. Božiji zakon da volimo, slušamo, nosimo jedan drugome breme, peremo jedan drugome noge, ne znači da imamo psihološku želju za tim stvarima. Ne pitaj šta ti želiš, nego šta Bog želi za tebe. Bog želi da slomi čašu tvojih psiholoških i egoističkih želja a ne da ti puni tu čašu. Jevreji nijesu evangelizirali među bezbožnicima da bi oni imali bolju žetvu, nego da prekinu da slave lažne idole zato što je protiv Boga.

Apostol Pavle koristi poređnje sa čašom koja treba da se puni, ali se ne radi o psihološkim potrebama nego o duhovnim. Bog želi da rastemo u vjeri. Preduslov je naravno da se primi naš Spasitelj. "Koji me vjeruje, kao što pismo reče, iz njegova tijela poteći će rijeke žive vode." (Jov. 7,38) Tu živu vodu koju nam je Gospod dao nosimo kao sljedbenici Hristovi u nama. Ti kao hrišćanin si izvor žive vode a ne jedna poluprazna čaša.

Osija - jedna ljubavna priča

"Kad Gospod poče govoriti Osiji, reče Gospod Osiji: Idi, oženi se kurvom, i rodi kopilad, jer se zemlja prokurva odstupivši od Gospoda. I otide, i uze Gomeru, kćer divlaimsku, koja zatrudne i rodi mu sina." (Osi. 1,2-3) Jedna od najvećih ljubavnih priča jeste Osija u Starome Zavjetu. Radi se o dvije paralelne ljubavne priče. Bog je naredio proroku Osiji da oženi kurvu Gomeru. Zašto je Bog to od njega tražio? Osija je na taj način vidjeo šta znači vjerna ljubav. Osija se brinuo o svojoj ženi, ali njena preljuba koju je skoro dovelo do groba. Gomera je ostavila Osjiju u nadi da će joj na drugome mjestu, sa svojim ljubavnicima, biti bolje. Na kraju je Gomera bila izložena na pijaci robova. Osija je platio cijenu i kupio je Gomeru i vratio je nazad kući. Možda vam je sad jasno šta je Gospod za vas učinio jer Božija ljubav prema nama je mnogo veća nego to što je Osija učinio za svoju ženu. "Ako ne vjerujemo, On ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreći." (2 Tim. 2,13)

Bog isto ima svoju "Gomeru". Ali ta nevjesta će biti svjetla, cijenjena i poštovana. Bez greške će se pojaviti u Božijoj divnoj prisutnost. Isus će doći po svoju nevjestu. Haleluja!

Za kraj ...

Manje koristi ljude a zato ih više voli
Ne trebaju ti ljudi da bi punili tvoju čašu
Čitaj redovno psalme
Budi jedinstven u ljubavi sa svojom braćom i sestrama
Sve što si bliži Bogu, sve će ti manje trebati - jer Bog ima sve što ti treba 
Sve što si bliži Bogu, manje ćeš se plašiti ljudi.

"Glavno je svemu što si čuo: Boga se boj, i zapovijesti Njegove drži, jer to je sve čovjeku." (Pro. 12,13)

Edward T. Welch: "When people are big, and God is small. 1997, izdavačka kuća: P & R Publishing